Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zaboland

Marketing

Selidba u bijelom

Jutros se Zaboland probudio u bijelom. Prvi pravi zimski dan ove godine. Dva tri centimetra snijega, dovoljno za pravi zimski ugodjaj. Skoro cijeli dan je bilo suncano i bio je prekrasan dan. No sutra se najvaljuju tek prave snijezne oborine. Kazu da ce poceti jos prije jutra i trajati sutra cijeli dan. Ocekuje se deset do dvadeset centimetara snijega. Ides... Naravno da ce to prouzrociti pravi kaos u zabolandskom prometu. Danas je bilo u spici 600 kilometara fila, sutra tko zna...

No danas je znacajan i po necemu drugome. Naime poceo sam sa selidbom. Odnio sam neku robu kod Suus i nesto knjiga kod Rite i Franka. Simbolicni pocetak je tu. Iako jos ne znam gdje cu se preseliti, treba ipak poceti pakirati stvari, jer za tri tjedna moram sve isprazniti. Ups... dva i pol tjedna. Fino. Trenutno mi je plan razne stvari u kutijama raznim poznanicima dostaviti, pa onda sve okupljati kada nadjem adresu.

Zanimljivo je to s tim preseljenjem. Danas sam obavio neke razgovore, ali jos nista konkretno nemam. Obavijestio sam vecinu susjeda. Svi se cude da moram otici, a da nemam jos nikakav drugi smjestaj. Kad bi oni samo znali koliko sam ja na takve cudne stvari naviknut. S jedne strane mi je jako zao kaj odlazim. Stvarno sam tu zivio dvije i pol godine s puno uzitka. Najbolja adresa na kojoj sam do sada zivio. I na kojoj sam prozivio lijepe uspomene (mmm....). Zao mi je sto neki moji prijatelji nisu uspjeli doci mi ovdje u posjetu. Doslo mi je par puta da poslikam stan, dnevnu sobu... Bas mi se svidja moja dnevna soba. No to je mozda samo uzaludni pokusaj da zaustavim vrijeme, da ozivim uspomene, da ih ponesem sa sobom... ali kao ni nikada prije to mi nece uspjeti. Jedino sto mi preostaje je uzivati u sadasnjem trenutku. Ta soba nikada nije bila moja, niti ce ikada biti moja, ali sad u ovom trenutku jest.

Uz to ostaje potpuna neizvjesnost oko toga sto ce se desiti u buducnosti. Hocu li na vrijeme naci nesto? Gdje cu zavrsiti? Kakav ce biti stan? Hoce li biti stan ili cu morati kod nekoga zivjeti? Sto ce biti sa namjestajem? Hoce li biti mjesta za parkiranje? Kakav ce biti kvart? Koliko cu placati stanarinu? No s druge strane buducnost kakva god bila da bila bit ce uvijek vrijednija od proslosti, ali nikad vrijednija od sadasnjosti.



Post je objavljen 06.12.2012. u 19:46 sati.