Ponoćni vjetrovi sobom nose
Mirise iz daljina,
Mirise postelje I ljubavi,
Mirise prijateljstva I vina.
Brzi jureći vlak prekida idilu
Jesenje noćne tišine,
Noseći tebe I mene,
U nove, još neviđene daljine.
Jutrom dok u nepoznatom gradu
zadnje ulično svjetlo se gasi,
Pred nama novi dan,
Neizvjesnost, daljine, putokazi.
U turobnom, maglenom jutru,
Nestade vreli ljetni dan,
A toplina i ljepota mora, postaše nam
tek dalek, nedosanjan san.
(15. listopada 2012.)
Post je objavljen 06.12.2012. u 17:42 sati.