Nisam dobro protumačila znakove neba kad mi je najavilo jutarnju sudbinu da ćeš mi se javiti, ali imala sam sreću, jer sam u vodenom odrazu vidjela tvoje oči dok si stajao na mjestu i probudio me.
Prepoznajem tvoje linije što ih stvaraju tople kapi vlažne topline i prepoznajem tvoje ruke, govore mi da glasovi anđela podsjećaju na tvoj senzualni poljubac koji osjećam iz udaljenih krajeva ove planete, on govori da nisam ista, a ja znam da sam ista, samo malo promijenjena, zaboravljena da sam te znala, da sam se na tebe podsjećala.
Sjela sam u tvoje krilo i zaspala za novi početak nove zore, a ti bi me ljubio, dok ne otvorim auru i propustim te, dosegnuo bi nesigurno nebo bludnog života, skinuo bi mi sa lica masku pjesme i dao mi neke naše nove igre u nasljeđe, pripitomio bi me i zanimljivo me uzeo na rubu opčinjenosti, odstranio bi korijen grijeha, sa slatkom jezom bi me uveo u krug čarolije i poljubio žilu kucavicu prosipajući po njoj bijeli prah, dok krv ne zalije staklo i odstrani i zadnju masku s mog lica.
Okrenuta na desni bok spavam, vrijeme je prestalo obilaziti moje oči, kroz sjene apetit mu raste, zabacio je udicu koja je po mom ukusu, sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.