U šetnji poljima ogoljelim
Oči nemirno traže još ljeto
Tragovi mu nestaju u moru
Usnule ljepote tugom ogrnute
Zarumenilo se lišće, vjetar
Ga dira odriješitim dahom
Snagom ga golom trga, diže
Lagano ljulja sramne grane
Lutaju pogledi za uvelim cvjetom
Gdje gordo stajaše bojom okičen
Jesen mirisna na vjetru gola
Kišom kupaju oblaci magle sive
Preljevaju se snovi, nit sreća
Nit tuga prstom bocka prsa
Nit duge sjene nit mrke noći
Bocka uporno jesenska praznina
Post je objavljen 05.12.2012. u 20:43 sati.