Marketing
Pogreške koje moraš napraviti tijekom učenja igre
Osim nekoliko trollova s težim oblikom Aspergerovog sindroma, sumnjam da itko od čitatelja percipira igru kao alat koji bi trebao preko noći pretvoriti ružnog Omega tipa koji ne izlazi iz podruma u super-zavodnika okruženog modelima (ili zlog zavodnika koji lomi srca, mwahahaha). Igra ima svoja ograničenja i promjene zahtijevaju mnogo vremena. Ipak, imam dojam da dobar dio ima pomalo pogrešnu percepciju vremenske dimenzije, gledajući na igru kao na ili nešto što je "sitnica" ili kao na nešto što je "beznadno". U stvarnosti nije ni jedno ni drugo. Kao i mnoge druge stvari u životu, temelj igre je umjerenost.
Da prvo razjasnimo faktor vremena. Kao što spominjem u knjizi, tvoja osobnost je formirana kroz životno iskustvo i edukaciju tijekom posljednjih dvadeset, trideset. četrdeset ili više godina. Tijekom tog vremena, stekao si sve svoje navike, tikove, običaje, uvjerenja, moralne vrijednosti, držanje, način govora i ostalo. Nije razumno očekivati da se išta od toga može radikalno promijeniti u manje od nekoliko mjeseci. Ako odjednom kreneš u teretanu ili odeš na dijetu, isto tako ne bi bilo razumno očekivati da ćeš probati dva puta i odjednom imati super tijelo.
Isto tako, treba uzeti u obzir i od čega počinješ. Jesi li potpuno neiskusan i ideja interakcije sa ženama te ispunjava užasom? Jesi li onaj prosječan tip kojemu nije jasno zašto ga svi vole ali nitko ne je*e (osim države)? Jesi li već "mačor" kojemu samo nedostaje malo finese? Nemaš nikakvih problema sa ženama osim u dugoročnim vezama koje pucaju jer ne znaš što s dramom ili ljubomorom? Sve to ima utjecaja. No pod pretpostavkom da se radi o nekome potpuno neiskusnom, iznijeti ću općenitu procjenu napretka. Ovo pretpostavlja jednostavno život s obraćanjem pozornosti na detalje, voljom za promjenu i povremenim isprobavanjem, ne fokusirani napor od tri sata na dan. Naravno, svatko s više iskustva može se pronaći bliže kraju vremenske crte, odnosno na onoj točki gdje još nema osobine koje su steknute otprilike do tog trenutka.
Umjesto toga, kontinuum napretka bi mogao izgledati ovako:
Cijeli vremenski pravac, od početka do kraja, znači pomak za otprilike dvije kategorije muškog statusa (u prijevodu: imati igru znači samo po sebi biti visokog statusa, ali i igra ima neke granice). Uočite u ovim komentarima iznenadnu neugodu vaše okoline i val pokušaja posramljivanja zato što muškarac iznenada poseže izvan kategorije koju drugi očekuju od jednog (do tada) poslušnog, seksualno nezadovoljnog Beta tipa. Naravno, ne počinju svi s lijevog kraja pravca! Vrlo je malo muškaraca koji nemaju baš nikakvog iskustva.
Napredak također ovisi o uloženom naporu, za koji gornji graf pretpostavlja da je lagan do umjeren. Ukratko, svakih 6 mjeseci laganog prakticiranja igre (dakle, normalnog života s povremenim izlascima i terenskim učenjem, te obraćanjem pozornosti na detalje iz kojih je moguće nešto naučiti) donosi vidljiv pomak. Recimo, ako si prije lako dolazio do spojeva, ali su tvoji spojevi završavali u prijateljskoj zoni, nakon 5-10 spojeva na kojima poduzimaš nove stvari i učiš na greškama možeš očekivati da će ti potpuno prestati biti problem zaključivati stvar i tvoja stopa uspjeha će strelovito porasti. Nakon toga ćeš se fokusirati na nešto drugo.
Nije važno odakle se počinje i kada se počinje jer nikada nije prekasno. Ako muškarac samo stoji zabarikadiran u kuću i ne radi ništa osim čitanja knjiga, proces će ići barem dvostruko sporije jer njegovo znanje neće imati potporu u praksi. Ako izlazi 2-3 puta tjedno, vježba upade i aktivno uči, proces će ići barem dvostruko brže (iako i dalje ne može biti instantan koliko god se čovjek trudio zato što umu treba neko vrijeme da procesira stečene vještine i nauči na greškama).
Nakon svakog perioda napretka u igri, muškarac dobiva veću razinu svijesti o igri i poboljšava svoje prilike sa ženama. Poslije pomaka od dvije kategorije na Beta-Alfa pravcu, dolazi do opadajućih prinosa, te postaje teže tući iznad svojih temeljnih postavki i pomaknuti se za više od tri kategorije bez dodatnih promjena u izgledu, novcu, slavi, društvenom krugu i sl. Najlakši i najbrži pomaci nalaze se u sredini sve do statusa nižeg Alfe (što je, nikada ne zaboravite, vrlo respektabilna i natprosječno uspješna kategorija), ponajviše zato što je Omegama izuzetan šok početi poduzimati ovakve promjene, u usporedbi s onima koji su bili samo frustrirani i nezadovoljni, ali nipošto beznadni ili bez iskustva.
Treba spomenuti i faktor slučajnosti. Proces učenja se ne odvija samo priključkom na elektrode i spavanjem. Kao i svaka društvena vještina, igra će imati svoje trenutke i trijumfa, kada se dogodi neočekivan uspjeh, i totalnog poraza, kada se iznenada manifestira Beta prokletstvo i maniri koje muškarac još nije potpuno odstranio iz sebe. Evo nekih od slučajeva koje ćeš vjerojatno doživjeti tijekom svog napretka:
1. Nadigravanje: u svojoj žurbi da se omastiš, tretiraš ženu kao ljutog protivnika umjesto kao
2. Podigravanje: pogrešno si procijenio njen tip, odnosno podcijenio si količinu i intenzitet igre koja joj je potrebna. Moja Ahilova peta, priznajem.
3. Fenomenalan upad... koji ne vodi nikamo: ne treba objašnjavati, osim napomene da je jako deprimirajuće izvesti savršeno otvaranje, vidjeti instantnu privlačnost i sve ide po planu, ali ispada da ona nije iz grada i baš za tri sata mora na avion natrag u daleku zemlju. FUUUUUUUUU...!
A imao sam tako dobar upad!
4. Preveliko uzbuđenje: od nervoze, radosti što si otkrio igru, ili oboje, ili zato što si popio previše alkohola u pokušaju da ublažiš nervozu, ponašaš se kao Duracellov zečić i letiš s misli na misao. Visoka razina energije je dobra u nekim okolnostima, ali ako te nitko ne može pratiti, tvoja igra će propasti. U najbolju ruku ćeš postati zabavljač.
5. Pretjerano zainteresirano reagiraš na mrvicu koju ti je dala: instant Jednoitis! Ovo je znak dobre igre koja privlači početni interes, ali tvoja interna igra još nije evoluirala do te razine, tako da tvoja očaranost time što ti je pridala pozornost uništava sve što si postigao.
6. Paraliza pred tjelesnim dijelom: još ti ne leži dodirivanje, doima se neprirodno ili strašno, a o poljupcu da i ne govorimo. Ovo je stanje agonije koje je potencirano neiskustvom, i možda ga je najteže nadvladati od svih. Sjeti se da nemaš što izgubiti i da ne radiš ništa neobično. Počni od malih stvari.
7. Strah od početka: izašao si vani, super se osjećaš, ali ne možeš se prisiliti da napraviš upad! Što dulje razmišljaš o svim groznim stvarima koje se mogu dogoditi, to više tone tvoje samopouzdanje, i naposljetku se vraćaš doma bez da si porazgovarao iti jednu jedinu riječ s nekom nepoznatom osobom. Alternativno, genijalan upad za onu curu pored tebe u knjižari ti je gotovo na usnama, ali ne možeš se prisiliti da ga izgovoriš sve dok ona ne napusti prostor i tvoj život... zauvijek.
8. Strah od društvenih normi: osjećaš se neugodno što "to radiš" i to se vidi na tebi kada te ona zaigrano nazove čudnim. Umjesto da upotrijebiš P&P, ideš se ispričavati i ubijaš atmosferu. Alternativno i trunku rjeđe, stvarno si neugodan ali si agresivan i to ne uviđaš. Točno znati kako drugi reagiraju na tebe i zašto je fino umijeće koje se razvija godinama. Ako nisi siguran, samo se trudi da ne budeš otrovan.
9. Ispaljivanje gluposti: ide ti super kada ti odjednom izleti nešto što je jednostavno creepy ili potpuno neprikladno za situaciju. Baaaam! Game over. Najčešće se radi o eksplicitnim seksualnim temama, ali u pitanju mogu biti i razne druge stvari.
Zapamti, iako se kaže da "budala uči na svojim greškama, a pametan čovjek na tuđim", nema ništa budalasto u učenju iz iskustva. Naposljetku, većina ljudi ne uči ni na jednom ni na drugom.
Post je objavljen 05.12.2012. u 15:01 sati.