Jedne noći, na TVu nije bilo ničeg pa sam posegnula za jednim od stotinu DVDova koje imam sa filmovima koje najvjerovatnije nikad neću pogledati sve, ali ih imam. Našla sam DVD sa hororima, prikladno. Pa sam odabrala jedan imena Twilight. Pustila film da ide. Negdje na pola već sam bila opijena tom ljubavi, zabranjenom, idealnom. Na kraju filma sve je bilo gotovo, bila sam potpuno izbezumljena. Moje srce je toliko bilo zaslijepljeno tom ljubavi i žednjom da se danima poslije nije oporavilo. Otišla sam na internet i pronašla da je film rađen po knjizi. A prošlo je desetljeće od kad sam pročitala knjigu. Tražila sam malo dublje i pronašla PDF verzije svih knjiga koje su izašle. I navečer ih krenula čitati. Ponoć, ja još uvijek čitam.... dva sata .... još uvijek "scrollam" stranice..... 4 sata ja sam još uvijek u knjizi, vani već Sunčeve zrake se vide, a u sred radnog tjedna sam bila. Cijelu noć sam upijala svaku riječ. Nakon 4 knjige nije preostalo ništa nego čekati filmove. A preko dana sam postajala na trenutke ushičena tinejđerica svaki put kad bi se sjetila Jacoba, Belle i Edwarda.... a tek savršenstvo Jaspera.... Imala sam postere kao da sam natrag u prvom srednje.
Mladi mjesec.... Pomrčina..... Praskozorje......
Osvojila sam karte za kino, za film Praskozorje, drugi dio. Ne idem inače u kino, zvuk mi je preglasan. Ali ovo sam odlučila iskoristiti. Pogledati. I pogledala sam. I definitivno sam za to da se prvo pročitaju knjige pa onda pogledaju filmovi jer film ne može dočarati scenom od par sekunde one prožvakane emocije koje su zapisane na desetcima stranica. Mislim čak da kraj filma nije korektno prikazao strast koju je Edward osjetio kad je "čuo" njene misli. Tu sam stranicu pročitala desetke puta iznova i iznova. Taj savršeni ideal. Ljubav - vječna.
Filmovi i knjige i sapunice nas muče sa tim savršenim krajem - koji je u biti početak. Ne pokažu onaj dio koji mi nažalost doživimo. Nakon početka, kad ljubav prođe, kad strast se otopi u monotoniji petodnevnog radnog tjedna. I onda opet utonemo u utopiju tog ideala, to osjećaja kojeg smo imali na početku, pa ga tražimo, neki ga i pronađu, ostanu bez njega... začarani krug.
Moj idealni muškarac - vampir, ne, jer njegova ljubav nije vječna samo zato što on živi vječno.
Moj idealni muškarac broj jedan:
1
Oblik života iz svemira koji iz nekog nepoznatog razloga (koji se ne može promijeniti) može preživjeti samo u mojoj blizini, a hrani se mojom ljubavi i mora učiniti sve da bi preživio - da ga ja volim i da je uz mene.
Moj idealni muškarac broj dva:
2
Metamorfni Robot* (ala Terminator 2) kojem iz nekog nepoznatog razloga (koji se ne može promijeniti) operativni sustav može biti u funkciji samo u mojoj blizini, a puni se mojom ljubavi i mora učiniti sve da bi ostao aktivan - da ga ja volim i da je uz mene.
*Abstract. A metamorphic robotic system is an aggregate of homogeneous robot units which can individually and selectively locomote in such a way as to change the global shape of the system.
Moj idealni muškarac broj tri:
3
Ljudsko biće, muško ljudsko biće. Užasno djetinjstvo kroz koje je zamrzio cijeli ljudski rod i ne vjeruje nikome. Obožava aktivno bavljenje sportom i stjecanje znanja. Ne pije alkohol, ne puši, ne izlazi "vani" među ljude da gubi vrijeme u razgovorima, sjedenju u kafićima, ne odlazi na zabave, vjenčanja, ne zovu ga na Božić ili hanuku. Ne treba ljubav koliko treba apsolutno povjerenje i pouzdanost, oslonac u svemu i uvijek. Nekoga tko zna vezati čvor na bambusu za krov barake na pustom otoku. I voli mene.
Kad bi mogla birati dvoumim se između 1 i 2. Mislim da naginjem ka broju 2. On je definitivno favorit. Pa 1 i onda 3. Ne vjerujem
Post je objavljen 04.12.2012. u 08:50 sati.