Oko nas plin, a mi na ugljen!
Piše: Elio Velan
Taranto nije tako daleko od Istre, nakon plovidbe po Jadranu duž talijanske obale, nakon Otranta na vrhu pete apeninske čizme, čim vam se ukaže prilika, skrenite desno i ući ćete u istoimeni zaljev. Ako su vam duhovni vjetrovi povoljni, možete jednostavno prošetati do najbliže obale, naše istarske, umočiti prst u more i istog trena prikazat će vam se vatra visokih dimnjaka tamošnje čeličane (najveća u Europi) i osjetit ćete smrad dima koji se diže iz proizvodnih hala. Svake godine više od tisuću građana Taranta umire od raka i bolesti koje su rezultat intenzivne proizvodnje čelika bez minimalnih uvjeta zaštite okoliša. Čeličana proizvodi devedeset posto dioksina u talijanskom zraku, dok radnici rade, djeca umiru.
Talijansko je sudstvo nedavno zatvorilo pogone i šest tisuća radnika ostalo je bez posla i sad se postavlja pitanje tko će i kako bonificirati prostor, očistiti govno koje je industrija proizvela. Obitelj Riva koja već sedamnaest godina upravlja čeličanom kupila je pogone od talijanske države u vrijeme privatizacije za 870 milijuna eura a tijekom tih godina zaradila više od četiri milijarde eura koji su nestali; dio obitelji pobjegao je u inozemstvo i ponio veći dio zgrnutog blaga. Bezobzirno su iskorištavali čeličanu izbjegavajući ulaganja u zaštitu okoliša i zdravlje ljudi. Sredinom prošlog tjedna talijanski su karabinjeri pobili nekoliko tisuća ovaca na okolnim farmama jer je meso zatrovano dioksinom, oko tisuću pastira ostalo je bez posla.
Počeo sam priču s Tarantom jer pokušavam sastaviti nešto funkcionalno današnjici i bliskoj budućnosti sjevernog Jadrana gdje je smještena naša Istra.
Treba stvari povezati pa slijedom logike podsjećam da je 27. studenog u Veneciji utemeljena euroregija «bez granica» sa sjedištem u Trstu čije su članice talijanske regije Veneto i Friuli-Venezia Giulia te austrijska savezna država Koruška. Nakon pristupanja Hrvatske EU-u u srpnju 2013. u euroregiju ući će, gotovo sigurno, Istarska i Primorsko-goranska županija. Jedna od programskih točaka euroregije je zaštita okoliša. Valja sagledati situaciju u kojoj će euroregija djelovati. Glede prometa nafte i derivata situacija je tragična s obzirom na godišnji rad sjevernojadranskih luka i industrijskih zona u Ravenni, Porto Margheri, Trstu, Omišlju… U Trstu, primjerice, djeluje najveći naftni terminal na Mediteranu (SIOT), tankeri godišnje dovezu u Trst četrdeset milijuna prostornih metara nafte koja odlazi naftovodom u srce kontinenta, do Ingolstadta u Bavarskoj. U Margheri, nadomak Venecije, uz naftnu industriju talijanska je država koncentrirala najveće kemijske industrije koje su totalno otrovale more u venecijanskoj laguni.
Tu smo i mi u Istri koji se spremamo uvoziti ugljen kako bismo proizvodili električnu energiju a u Kvarnerskom zaljevu djeluje poznata rafinerija (posljedice zagađenosti vidljive su iz svemira). Uzgred, naši susjedi Talijani ugljen uvoze u velikim količinama i za ogromnu termocentralu koja je izgrađena na ušću rijeke Pad. Talijanska je država prije desetak godina u doba Romana Prodija osmislila ambiciozni program izgradnje duž obale terminala za prihvat plina, tzv. LNG terminali uvoznog prirodnog plina. Uz Talijane, i Hrvatska i Slovenija a na jugu Albanija planiraju izgraditi slične LNG terminale. Na sjevernojadranskom prostoru već djeluje off shore LNG terminal Porto Viro postavljen na moru 15-ak kilometara od obale kod ušća rijeke Pad.
U Trstu se spremaju izgraditi jednak LNG terminal kapaciteta osam milijardi prostornih metara godišnje nadomak grada. Uz taj, planira se i off shore terminal na moru u srcu tršćanskog zaljeva. Slovenci i dalje razmišljaju o LNG terminalu koji bi se izgradio u koparskoj luci a mi u Hrvatskoj planiramo isto kod Omišlja. Kada se sve to zbroji i tome doda da jadransko podmorje doslovce pluta na plinskim rezervama, postavlja se pitanje logike euroregionalnog povezivanja u situaciji kada svaka država misli svojom uskom glavom. Rekao mi je tip koji vjeruje u novu euroregiju da bi se države trebale dogovoriti i zajedno izgraditi veliki off shore LNG terminal u sredini Jadrana. Dobra zamisao, no odgovorio sam mu da bi prva akcija euroregije već sutra trebala biti prosvjed zbog sulude energetske politike. A potom valja razmišljati o dalekim idealima zajedničke sjevernojadranske energetske politike prikladne realnim potrebama lokalnog pučanstva. Dodao sam da čelnici regije Friuli-Venezia Giulia danas njeguju dvoličan stav glede izgradnje LNG terminala u Trstu unatoč oštrom prosvjedu građana svih općina te da se bojim da će sutra euroregije najbrže i najlakše osmisliti programe daljnjeg proučavanja genetskih karakteristika istarskog goveda, istarske masline i istarske malvazije. Svi znaju da je ekološko pitanje središnje pitanje današnjice i budućnosti, da je ekologija usko povezana s politikom industrijskog razvoja, no problemi teško dopiru u javnost. Znaju ekološke udruge od Trsta pa preko Kopra do Pule i Rijeke da je protok pravih informacija težak problem jer su vlasničke strukture medija u uskoj vezi s interesima moćnih lobija. Nafta, ugljen, čelik, kemija, trgovina prirodnim plinom: jednog dana će jadranski sustav puknuti kao u Tarantu.
Komentar ovog bloga:
Znadete Elio onu narodnu: "Tele sumom, baba drumom" Madjari ce mozda prikovati tog naseg ekoloskog barabu na par godina zatvora. Bit ce to samo da na njegovo mjesto dodje deset drugih politikanskih nitkova sa dvostrukom nakanom: da se osobno obogate i da se paralelno time rijese uglicnim monoksidom viska radne snage koju treba hraniti dzabe. Pri tome nije jasno cemu se sada jos dodatno izmislja neki skori smak svijeta.
Post je objavljen 03.12.2012. u 10:31 sati.