No kamengradska 'idila' bijaše samo prividna. Utvrda na granici ne smije biti uljuljana u idilično trajanje. Labava granica je uvijek samo labava, mirna dok traje primirje. Granična linija je uvijek 'preduga', i na njoj mora biti mnogo utvrda da bi u cjelini bila koliko toliko stabilizirana. I Kamengrad je tako bio na graničnoj liniji samo jedna od mnogih utvrda. Ludbreg, Drnje, Novigrad, Đurđevac bili su značajnije utvrde uz još neke manje, na istoj nesigurnoj granici. Naravno sve su bile međusobno povezane istom opasnosti, te međusobnom obrambenom solidarnošću – 'danas ja tebi, sutra ti meni'- , jer osvajačka težnja osvajača postoji i postojati će dok taj osvajač sa svojom osvajačkom željom i doktrinom bude postojao. Zato nije uopće zaćudno da je nep-rijateljska ambicija neposrednog susjeda ,do sada uspješnog osvajača i širitelja svoje nadmoći i osvojenoga imperija, povremeno eskalirala manjim pljačkaškim pohodima na slabije branjena mjesta : ' udari, poharaj , ponesi i bježi ..
Kamengrad, govorilo se, bio bi mnogo tvrđi zalogaj, kao i bliža mjesta pod kamengradskom zaštitom, te bi trebalo u izravnom napadu pretrpjeti nesrazmjerne žrtve,a ishod bi bio neizvjestan, zato je Kamengrad i bliža mjesta u pljačkaškim pohodima zaobilažen, sve dok nije smišljen i realiziran strateški lukav plan : odmamiti kamengradsku obranu iz urvrde.
Taj plan je neprijatelj dugo razrađivao, a konačno realizirao. : Fingirati će snažan 'napad' na tvrđu pobratima Đurđevac, a odmah zatim i na Ludbreg. Biti će to samo čarke sa minimalnom snagom, ali uz veliku buku i propagandu zastrašivanja. ,tako da obrana pobratimske utvrde Kamengrada izađe u pomoć napadnutima…
Smišljeno učinjeno.
Bila je upravo nedjelja, kad zapuhan od brzog jahanja stigne u Kamengrad glasnik o napadu na Đurđevac i želji neprijatelja da upravo kod Đurđevca proširi svoju teritorijalnu nadmoć.
„ Đurđevac traži i moli pobratimsku pomoć “ objavi glasnik. Pojede i popije ponuđeno i u žurbi odjaha. Nisu ga ni dospjeli ispitati o detaljima, jer je bilo sasvim uobičajeno, na granici među utvrdama primati i slati takove pozive.
Međutim zapovjednik utvrde bijaše oprezan, te dade razglasiti da u pomoć Đurđevcu, zbog opće opasnosti, ne može poslati pomoć, te nenaglašeni pokreti vojnika nisu bili uočljivi, no usred noći, dobro opremljena četa se nenapadno, nečujno, pojedinačno izšulja iz tvrđe hitajući Đurđevcu u pomoć…
Ipak, kolikogod bio zapojednik oprezan, plaćeni neprijateljski uhoda (a možda je to bio i sam 'glasnik') sakriven u grmlju uz put prema Đurđevcu pažljivo prebroji brojčano stanje odlazeće čete kamengradskih branitelja, te utvrđenim načinom obavijesti svoje nalogodavce. Utvrđeno je da je 2/3 branitelja izjahalo. Agresor tada pojača bučno napad na Đurđevac, ali započne i gromovitu čarku na Ludbreg, te ovaj zatraži hitnu pomoć od Kamengrada, te ovaj pošalje otvoreno manju četu , koja u punovojnom stanju obrane, ne bi za obranu bila značajna, a neskrivajući odlazak zato da zavara agresora o snazi obrane. No kako u Kamengradu već nije bilo 2/3 obrane, ova manja četa značila je za utvrdu, da je ova sada – vjerujući tajno – bez obrane..
Za Kamengrad fatalno,. čim su uhode, javile brojčano stanje svih izašlih branitelja iz urvrde Kamengrad, započne lukavo smišljeni napad na nebranjenu utvrdu naravno uspješno , uz viku osvajača, a jauk i zapomaganje žena, starih i djece
Plan je za osvajača normalan :
- Opljačkati sve što se opljačkati i ponesti može
- Pružatelje otpora (branitelja ne će biti) savladati ,a žitelja što više zarobiti
- Utvrdu do temeljito razrušiti i spaliti …
Bez otpora neprisutnih branitelja , što je planirano, to je i izvršeno., a po učinjenom što prije s plijenom i zarobljenicima umaknuti barem na 'svoju' stranu granice- negranice i tamo koncentrirati sve snage bojeći se odmazde..za Kamengrad koji više ne će biti za otimače opasna i zastrašujuća vojna utvrda..
Naravno i fingirani 'napadi' na Đurđevac i Ludbreg su prekinuti odmah čim je počeo napad na Kamengrad.
Za branitelje-povratnike od Đurđevca i Ludbrega – užas saznanja . ne vjerujući ni onome što oči vide uz jauk prepačenih i preplašeih, čak slušajući skoro svaki dan o prepadima i patnji graničnih naseobina, ne mogoše se snaći u vlastitoj nevoljnoj situaciji. Shvativši kako lukavo bijahu branitelji odmamljeni iz utvrde, da bi ona eto, bez njihove borbe bila uništena.
Očaj ,bijes, mržnja, prezir, te nezadrživa želja za osvetom bijaše jedina želja i stremljenje .No zbrinjavanje živih je ,unatoć osvetničkom porivu, najvažnija briga,te potraga za živima je prvenstvena..
Malo bijaše onih koji su se obzirom da su poznavali svaki kutak u utvrtdi i još više u grmlju i šumi izvan utvrde uspjeli bijegom i skrivanjem spasiti , pri čemu su im jagma i otimačina te međusobne svađe oko plijena pomogle prije nego što su se otimači okomili na žitelje kao roblje..
Najviše skrivenih-spašenih je bilo dječaka, a uz ruševine je bilo staraca i starica, te žena s malom djecom ,.Nakon pljačke .kad se dan približavao svome kraju lov živih mlađih,naročito žena je bio nemilosrdno grub ,kao i odvođenje u roblje.
Traganje za djecom je bilo djelomice uspješno, jer su ova pronalažena u okolišu, te su se na poziv svojih poznatih pojavljivala.
Tragovi za nalaženje nepronađenih bijahu naročito bolni. Pretražujući razvaline, grmlje i šumu zovući djecu imenom naiđoše na plavi šal, e povikaše „ Zu, Zu,- Zumbilina , dođi. Evo ovo je njen šal- a nešto dalje opet- „ Zu – gdje si dođi !“ evo ovo je njena plava marama , . . . . a ono tamo plava vrpca za kosu '. i tako još nekoliko plavih očitih tragova Zumbilininog tragičnog puta, ali nje nije bilo..
Dilema tješiti prisutne ili juriti sa osvetom ,te spašavati žive….
Bijes, srdžba, vapaji bili su eksplozivni, te su, evo nas, svi spremni za borbu na smrt u želji za oslobođenjem živih zarobljenika, skoro bez reda, jurili prema udaljenom neprijateljskom logoru s 'onu stranu' labave granice . . .
Nastavak slijedi
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 02.12.2012. u 14:56 sati.