Marketing
Advent u Pećuhu... i to je Europa!
Mrzim kad me neki prozivaju i omalovažavaju na mom vlastitom blogu. Fak. 
Pišem što me volja, velim što mislim i što se sad ima netko prikazivati kao moralni vođa naše blogerske bande? U krajnjoj liniji, bilo je na mom blogu i krvi i rata i optuživanja i prekidanja prijateljstava... ipak sam ja među nekolicinom veterana blogerske zajednice...
Uglavnom, idemo dalje.... 
Jučer smo se, onako iznebuha zaletili do Pećuha. Ne, nije nam baš blizu, ali ponekad volimo pobjeći dovoljno daleko da nas nitko ne poznaje i da u miru popijemo piće, udahnemo malo (europskog?) zraka. Zovite to kako god želite, no u našem malom mjestu se sve zna, pa ti onda neki "dušebrižnici" gledaju u tanjur (da ne velimo vrećice tj. ormare) po me to u nekim trenucima ipak guši. Jako. 
Tako smo lijepo već dovoljno rano krenuli (Guzda me izbacio iz kreveta) i stigli nadomak Grubišnog Polja i gle čuda - nema dalje. Cesta zatvorena, a obilazak neoznačen. Pa se ti snalazi druže. 
Nakon tvrdoglavog "idemo dalje" i postavljanja GPS-a (kojem baš nismo vjerovali), te pokušavajući naći neku poštenu e-kartu na drugom mobu, ipak smo se nekako dokopali - okolo naokolo - Virovitice. Ovakve me stvari strašno ljute. Sad bi mi kakti u Europu.
Doduše, obišli smo prekrasan krajolik virovitičke ili bok te pitaj čije - odnosno kud spadaju ta sela i zaselci zabiti.... avantura is going on. 
A u Pećuhu - ludilo. Znam, zna, Zagreb je isto tako okićen, šaren i blagdanski raspoložen, no naše selo je još uvijek u bundevama i ukiseljenim krastavcima. Kod nas još nije stiglo adventsko ludilo...
Ovo je u sredini trgovačkog centra - kućice, vlakići, vlak za klince (koji vozi relativno brzo...
)...Na glavom trgu kućice s klopom i kuhanim vinom. Doduše, bili smo malo prerano, no....
Na ovoj se fotografiji vidi "naš" stoljnjak. Naime, nekoliko ulica dalje pokušavali smo se sporazumjeti sa prodavačicom oko metraže točno određenog (zelenog) materijala koji bi nam baš super poslužio kao stoljnjak u dnevnom boravku. Nažalost, imali su samo komadićak od metar i sitno.... poslije sam pronašla gdje je otišao ostatak bale..
Naravno da smo se počastitli vinom. Kakav je to Advent bez kuhanog vina.
Uključujući i šalice...
Ne mogu vam opisati kako me vesele takve sitnice. Znam, ima šalica i šalica... no, ipak sam ja riba u horoskopu... padam na romantiku. He he...
Sve u svemu, nismo kupili ništa pametnog osim što smo potrošili forinte od posljednjem izleta. A s obzirom da ih pere inflacija, to je bila dobra odluka. Povratak je bio poznatom rutom okolo - naokolo do trenutka kad je frendica poslala poruku o koncertu naše prijateljice na koji je trebalo stići, a mi smo totalno zaboravili da imamo i tu obavezu. Hm. Od tog se trenutka u Guzdi pojavio duh Šumahera... da vam ne spominjem da smo stigli dovoljno rano da popijemo i piće. Doduše, bez zaustavljanja i presvlačenja u neku "kulturnu" odjeću...
Ne znam kako izgleda Advent u Beču ili nekoj drugoj europskoj metropoli, no ne može se reći da me Guzda nije izveo u Europu.
Post je objavljen 02.12.2012. u 12:17 sati.