Marketing
O konju i bezakonju
Sigurno ste i to ne samo jednom čuli za neke od bizarnih zakona, koji su iz ovih ili onih razloga doneseni u prošlosti, ali koji začudo vrijede i danas u mnogim državama Amerike.
Tako primjerice u Nevadi, muškarac s brkovima ne smije ljubiti žene (ali smije druge muškarce, s brkovima ili bez njih); u Kaliforniji ni za živu glavu ne smijete jesti naranče u kadi (ali kruške slobodno možete), u Južnoj Dakoti je ilegalno zaspati u tvornici sira; u Indiani, broj Pi ne iznosi 3,14159 i tako dalje, već ravno 4, a na Havajima će vas oštro kazniti ako NE posjedujete auto ili brod!
Srećom, kod nas je situacija mnogo slobodnija pa za razliku od Novog Meksika, žene se smiju pojavljivati neobrijane u javnosti, nitko vas neće kazniti ako pjevate u krivom tonalitetu, a eto ako baš imate želju, smijete fotografirati zečeve kroz čitavu godinu.
No, ako samo malo zagrebemo ispod površine zakona i pozitivnih propisa koji nam određuju kako se smijemo ponašati a kako ne, otkrit ćemo neke začkoljice koji će vješti odvjetnici znalački koristiti u obrani svojih klijenata ( i naravno, sve to masno naplatiti)
Meni je recimo izuzetno drag Zakon o osobnoj iskaznici. U njemu se izrijekom navodi kako svaki državljanin eRHa stariji od šesnaest godina mora posjedovati osobnu iskaznicu tolike i tolike veličine i oblika, izdane od policijske uprave Uzvodno-planinske, i tako dalje i tako bliže.
Dakle, ako si stariji od šesnaest i ako ne posjeduješ osobnu iskaznicu, nema te, kao da i ne postojiš!
Međutim, u članku 5. ovog zakona navodi se kako se osoba ne smije služiti predmetnom ispravom ako slika na osobnoj iskaznici ne odgovara izgledu osobe!?
Hm, koliko je meni poznato, slike na osobnim iskaznicama su crno-bijele i sad, ne znam za vas, ali ja sam potpuno siguran da nikad nisam vidio crno-bijelu facu ni kod muškaraca, a još manje kod žena. Štoviše, naša lica su najčešće živopisnih boja, od infracrvenih do ultraljubičastih, ovisno o raspoloženju. Istina, ponekad mogu biti i blijeda, ali ovoliko bljedunjavih nijansi kao na slici na osobnoj iskaznici, sigurno ne.
Drugo - što ako pustim brkove i bradu? Okej, pomirio sam se time da u tom slučaju neću smjeti ljubiti žene po Nevadi, ali znači li to da moram hitno mijenjati osobnu? Što ako obojim kosu? Ili nedaj blože oćelavim? Što ako mi moja draga nabije rogove? Pa čovječe, morat ću mijenjat legitimaciju barenko triput godišnje!
Isto tako, u članku 46. navodi se da će se novčanom kaznom od 100,00 kuna kazniti osoba koja uz sebe nema osobnu iskaznicu. Molim vas gospodo, konkretizirajte mi što to znači "uz sebe". Je li to deset centimetara? Dvadeset? Pola metra? Znači li to da moram svaki put isprsiti jednog Ivana Mažuranića ako je nemam "uz sebe". Kako ću primjerice ispoštivati zakon o osobnoj iskaznici na nudističkoj plaži? Ja sam zbunjen!
Stoga hitno prelazim na slijedeći zakon - Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira. E to je pravi zakon. Svi smo za red, svi smo za mir, ima li nekog tko nije?
Odmah u članku 1. eksplicite se navodi -
Prekršaji protiv javnog reda i mira su djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.
Čovječe, pokušavam se sjetiti tko mi to remeti mir, rad, normalan način života, stvara neraspoloženje i uznemirenost? Pa političari brate! Svi ovi vladari, poglavari, sabornici, pozicijski, opozicijski, lokalni, globalni - svi su odgovorni za stvaranje neraspoloženja i opće uznemirenosti. Razvidno je da se tu radi o ozbiljnom deliktu. Ajmo ekipa, od Zokija do Kerija, platite kaznu ili svi u bajbukanu!
Eh, samo nisu ni oni blesavi. Platit će oni kaznu, dakako da će platit. Samo znate u kojoj valuti? U dojč-markama! Vjerovali ili ne, kazne za nepridržavanje aktualnog zakona određuju se u nepostojećoj valuti! Zar to nije divno? Uz toliko nezaposlenih pravnika, nikad do pravne države.
S obzirom da sam odrekao prolitičkih ambicija, jutros sam se probudio sa čvrstom mišljom i odlučan da ću se ponašati kao svjestan građanin i striktno se pridržavati zakona.
Evo recimo, jedan od prvih na listi prioriteta mi je zakon o sigurnosti u prometu. Čast svakome, ali s prometom nema zafrkancije. U prometalu bilo koje vrste i namjene, odgovorni smo ne samo za svoj, nego i za tuđe živote.
Dočim sam izišao na cestu, odlučio sam se pridržavati apsolutno svih prometnih znakova kako vertikalne tako i horizontalne signalizacije. Tamo gdje je dozvoljeno pedeset- vozim pedeset, tamo gdje je sedamdeset-sedamdeset, sto-sto. Ni kilometar više, ni kilometar manje, sve po propisu.
I moram priznati, jako je ugodan osjećaj voziti propisno. Ispred mene nikoga, cesta prazna, vozim slobodno, opušteno i s osmijehom na licu. Pomislih - ubuduće sada samo ovako vozim - ma nema prekoračenja brzine ni za dz! Istina, bilo mi je malo nezgodno kad sam morao voziti četrdeset na sat, jer to mi je taman nekako previše za drugu, a malo za treću brzinu. A i ta dionica s ograničenjem četrdeset se dobrano odužila. U retrovizoru sam primjetio kako se iza mog autića formirala svečana kolona. Mnogi od njih su i trubili, vjerojatno su i oni bili presretni što se pridržavaju zakona. Ostali su mi mahali i srdačno me pozdravljali kao da sam upravo oslobođen optužnice za zločine protiv čovječnosti.
Super, postao sam zvijezda, a uopće nije bilo teško - trebalo se samo pridržavati prometnih znakova. Međutim, u jednom trenutku se iz kolone izdvojio tamni BMW neutvrđenih registracijskih oznaka, pretekao brat-bratu dvadesetak automobila i prepriječio mi put. Budući da sam morao prilagoditi brzinu uvjetima na cesti, skroz sam usporio, gotovo stao. Zatamnjeno prozorsko staklo već spomenutog BMW-a, otvorilo se i iznutra je provirila kvrgava glava jednog gospodina. Taman u trenutku kad sam ga htio pozdraviti, preduhitrio me je i povikao - KONJU JEDAN! Još je nešto govorio ali sam ga slabo razumio, uglavnom, zaškripao je gumama i odmaglio prema naprijed.
Ostadoh oduševljen tim neobičnim susretom i lijepim riječima kojih mi je uputio nepoznati gospodin. Konji su izuzetno lijepa i plemenita stvorenja, bolji kompliment u prvo prosinačko jutro teško da sam mogao dobiti. Oh kako je lijepo pridržavati se zakona!
Post je objavljen 01.12.2012. u 16:27 sati.