Marketing
Šutnja...
Šutnja...
Jutros sam se probudila hebeno. Jugo. U mozak. Južina. Intelektualno nekako prazno. Jest da mi je Tukac sinoć rekao stavi nešto u usta da ti glava ne bude prazna. Stavila sam fetu pršuta i sira s Paga. Prazna sam. Stavila sam i izvješće iz N.Y. o pasivnom stavu Hrvatske prema Palestini. Mlitava sam. Bez posebne akcije. Poput onih iz vica kojeg ne znam ispričati. Navodno ljudožderi odlučili pojesti bijelca. Jedan će Srbina jer se lako jede beskičmenjak, drugi će Bošnjaka zbog ne znam čega, a treći će Hrvata, sindikalistu (Ribića...), mekanog kojem kad dođeš do šupka nađeš još trojicu istih takovih. Ne volim generalizirati, niti generale ma koje vojske bili ali nema Amera ili Nijemca te onih bijelih skuta iz Vatikana, a da netkomu od njih iz šupka ne viri bar jedan dični Hrvat. Nije daleko dan kada će se preliti Drava i Sava te nam donijeti iz Slovenije plimni val nezadovoljstva sa zakašnjelom porukom:
- Svi smo MI šupci! Razlika je samo u veličini. Malo manji i malo veći. S hemoroidima ili bez njih.
Biti suzdržan u slučaju Palestine je krajnje licemjerstvo. Svako odbranaško oglašavanje i poređenje s Republikom Srpskom i Kosovom je krajnje nepoznavanje činjenica. Palestina i Palestinci su oduvijek bili tamo gdje jesu, svoji na svome, dok je Izrael nastao voljom Zapada 1948. Ostavljanje Palestine izvan UN-a, ne glasanjem za nju, Hrvatska je pokazala besčutnost i nedostatak političkog filinga. Za zemlju koja ga nema i koja ne zna što je to politički timing i nije ništa čudno. Čudno je što mali čovjek s hrvatskom putovnicom se nije oglasio. Šuti. Ni loša probava ga ne može natjerati da se oglasi zvukom. Samo smrad. Ali na žalost oni koji bi to trebali osjetiti ni to ne osjećaju. Mjesecima. Godinama.
Šutim. Prazna sam. Isprazna. Intelektualna ništica... Čak 00.
Vrijeme, vreme, vrime je šutnje. Hrvatska šutnja. Bez prdeži, molim...
Intelektualka, tim se dičim...
Post je objavljen 01.12.2012. u 11:46 sati.