Od svog si tate trazila da te nosa kod Vesne,
i kad je zbog toga kasnio na posao- tako je moralo biti.
Godinama si izrastala u djevu prelijepu
i kalila se u tupilu vrsnajckog spola.
Vedra i najbolja sve do univerziteta.
U dvadeset petoj, pri kraju magisterija lebdjela si prema doktoratu.
Sada, ovdje, snijes u svome bijelom lijesu,
usred olujne crne noci, cvijet svoj neki, koji nikad ne vene .
A zorom, poput duse tvoje, onaj rascjetali bijeli ti donosim,
nek' nasred mnostva sto mrmljajuci vazda narice.
Zakletvom nad svjetinom tom nek' bljesne, cuvajuc' ti snove.
I usrat' se nametnutom ti Bogu ravno na njegovo tjeme.
Post je objavljen 01.12.2012. u 09:58 sati.