Tko su zviždači
Živimo u svijetu prepunom suprotnosti: dan i noć, svjetlo i tama, muško i žensko, lijevo i desno… Možemo li onda i postupke pojedinaca podijeliti na ispravne i krive, a ljude koji ih čine na dobre i zle? Generalizirati i odrediti granice naizgled se čini vrlo jednostavno, ali društvo u kojem živimo i pojedinci kojima smo okruženi nisu crno-bijeli svijet. Mnogo je nijansi od crne do bijele, a proces etičnog postupanja, poslovanja, generiranja nekorumpiranog društva dugotrajan je i mukotrpan. Svatko se barem jednom u životu susreo sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali jednostavno nije imao hrabrosti obratiti se nekome kako bi ispravio tu nepravdu. Upravo u tom kontekstu, susrećemo se s pojmom zviždača. Tko su ONI? Čime se bave? Zašto uopće pišemo o njima? Zašto su važni?
Sam termin „zviždač“ dolazi iz prakse britanskih policajaca koji zazvižde svaki put kad netko počini kažnjivo djelo. Iako u hrvatskom jeziku riječ zviždač možda nije najbolji izraz za osobu koja prijavljuje korupciju, u nedostatku drugog izraza taj termin se već poprilično udomaćio.
Najjednostavnije rečeno, zviždači su građani koji javnosti otkriju protuzakonitosti u radu tvrtke ili institucije u kojoj su zaposleni - ukazuju na neetičnost u poslovanju. Oni prijavljuju nedolično ponašanje, kršenje zakona, korupciju i kriminal, a nerijetko nakon toga dobivaju otkaze. "Nedolično ponašanje" unutar tvrtke prijave kolegama ili institucijama, a znači kršenje zakona i pravila ili čin izravne prijetnje javnom interesu, kao što su prijevare, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih pravila te korupcija.
Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine.
Ono što svakako vrijedi za njih, ali i za svakog pojedinca u društvu je vrlo slikovita prizma kroz koju možemo promatrati njihove postupke. Na samom dnu nalazi se zakonska regulativa u okviru koje smo kao građani dužni djelovati, sljedeća razina su drugi ljudi na koje naši postupci mogu djelovati i sam vrh prizme predstavlja naš unutarnji sustav vrijednosti, ono što svakog individualca pokreće i motivira.
Reakcija na "zviždanje"
Priča ide ovako. Whistleblowerse ili zviždače u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s kanarincima u rudnicima. Te ptičice služile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljujući tome, kompanija bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sličan način zviždači u ranoj fazi otkrivaju probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi problem. Nažalost, tipična reakcija menadžmenta vrlo je poučna: oni na istup nekog zviždača ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego što dožive katastrofu, već počnu vrijeđati, napadati i omalovažavati zviždača koji im u ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja. Uprava kompanije počinje zviždača optuživati da ima poremećaj ličnosti, da želi izazvati pozornost, da je bio pokvaren prije nego što je uopće došao u tvrtku ili da je jednostavno problematičan tip kojeg se što prije valja riješiti. I katastrofa je neizbježna. Postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju.
Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da se na istup protiv tvrtke odlučuju vječiti nezadovoljnici, osobe koje nisu zadovoljne statusom, plaćom, napredovanjem ili se jednostavno ne osjećaju dobro među kolegama, istina je drugačija. Velika većina zviždača dolazi iz redova takozvanih “konformista”. To su ljudi koji ne dovode autoritete u pitanje, podržavaju sustav i vjeruju u njega. Oni su najmanje skloni izazivati neke probleme, ali toliko su šokirani onime što primjete na svom radnom mjestu da jednostavno nemaju drugog izbora, nego izaći s time u javnost. A opet, takav potez doživljavaju mnogo tragičnije od prirodnih nezadovoljnika, zato što reakcija njihovih poslodavaca, kao i vlasti koje bi ih trebale štititi, ruše njihovo povjerenje u čitav sustav kojem su donedavno slijepo vjerovali. Što veće povjerenje, to veće razočaranje.
Hrvatska i pojam "Zviždač"
Hrvatska stvarnost pak mnogo je drugačija. Prema istraživanju Ekonomskog instituta u Zagrebu provedenom na uzorku od 3005 slučajnih ispitanika u ljeto 2010. njih 86% imalo je kontakt s korupcijom. Pritom je dobrovoljno bilo 58%, iznuđivanja 12% te “na znanje da bi…” 28%. Unatoč tome, u posljednje vrijeme svjedoci smo mnogo primjera ukazivanja na neetično poslovanje u našoj hrvatskoj svakodnevici.
Osim toga, pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici. Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e. Obje su dobile otkaz.
Krešimir Mišić, prometni policajac koji je 2002. godine zaustavio alkoholiziranog vozača, gradonačelnika Milana Bandića. Njegov je policijski zapisnik također završio u medijima, a Mišić je dobio otkaz. Na posao je vraćen nakon tri godine.
Jesu li zviždači zaista zaštićeni
Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje izglasovale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj. U nekim zemljama postoje i zakoni koji štite zviždače, a ovise od države do države. U Hrvatskoj, takve osobe nisu zaštićene posebnim zakonom, ali se prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama oslobađa odgovornosti osoba koja u dobroj vjeri, a radi potpunog, opširnog, točnog i pravodobnog obavještavanja javnosti, izvan granica svojih ovlasti, otkrije određenu informaciju. Također, državnom službeniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima jamči se zaštita anonimnosti ako nadležno državno tijelo ocijeni da se radi o težem obliku korupcije, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja prava te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja. Na nužnost djelovanja i zaštite zviždača u RH ukazuje i spremnost koju je pokazao predsjednik Josipović prilikom prijema predstavnika građana prijavitelja korupcije da se osobno angažira u donošenju Zakona o zaštiti zviždača, baš kao što se pobrinuo oko ustavnih promjena o nezastarijevanju slučajeve gospodarskog kriminala i ratnog profiterstva o čemu se također razgovaralo na susretu te o načinu rada državnih tijela i problemima otkrivanja korupcije. Među mogućim koracima, objasnio nam je Margetić, jest osnivanja nezavisnog antikorupcijskog vijeća koji bi djelovao na volonterskoj bazi, a čiji bi osnovni uredski troškovi mogli biti pokriveni sredstvima EU da vijeće ne bude na teret državnog proračuna kako bi bilo potpuno autonomno i lišeno svakog mogućeg pritiska.
„Nije stvar u ovom ili onom državnom odvjetniku, problem je u sustavu, jer taj sustav generira zlo. Zbog toga bi u Hrvatskoj trebalo napokon održati referendum o društveno političkom uređenju, pa da vidimo žele li hrvatski građani uopće ovakav oblik kapitalizma ili hoće radikalne promjene. Pretvorba je bila pljačka, a oni koji su se tom pljačkom obogatili to sada više ne daju nazad. Treba zato objediniti sve što je ostalo od radništva, seljaštva i studenata i krenuti ispočetka“ – kazao je Tonči Majica, smijenjeni sudac Prekršajnog suda u Sisku, koji se usudio osuditi sisačku Rafineriju zbog zagađenja zraka u tom gradu. Nedavno nakon toga, Sisačka rafinerija je promijenil način svog poslovanja i počela brinuti o okolišu i zaposlenicima.
Biti "zviždač" ili "nezviždač" je zapravo u svima nama! Ovisi o nama samima i našim stavovima, uvjerenjima i moralnim načelima.
"The world is a dangerous place, not because of those who do evil, but because of those who look on and do nothing." -Albert Einstein
Postoji više nijansi sive boje. Na Vama je da se odlučite.
Post je objavljen 01.12.2012. u 09:49 sati.