Marketing
Nikad nije kasno za dobar film
Bogu fala, nagleda san se filmov. Fala mome pokojnome papi, ča je radija u kinu pa san se od ranoga ditinjstva jema prilike srest sa filmon, rolan za primotavanje, onin velikin kašetan u kojima je bija film. Sticajen okolnosti, ili prston sudbine kako je reka oni u filmu, i sam san niko vrime radija u kinu, minjajuć kuma @pechinu dokle je bija u vojsci. Kojoj vojsci? Pa onoj ... sve se to odigravalo u doba šteriki ... 1985.
Ako san se išta naučija, kad je u pitanju film, onda je to da za neke filmove razumit triba posidit. I uvatit ono ča mi utjepšno rečemo najboje godine.
Kubrickovu prvu i jedinu pravu Odiseju gleda san ka mulac, oduševljen specijalnin efektima, i jebalo me se živo za one majmune sa početka filma i zašto je HAL govorija i učinija ono ča je govorija i učinija. Kad san ti isti film gleda nazad par godin, bilo mi je ka da ga gledan prvi put. Sad znan zašto se HAL zove tako, jer se ludi Kubrick i onda velikome IBM-u naruga.
Kad san prvi put gleda The Wall ... sramota me je bila priznat da veliki dil filma nisan razumija. Sićan se dobro da je Zubac reka da bi svakome pri filma tribalo podilit dva šita da razumi film. Gleda san ga devedeseti godin prvi put kako triba ... i dandanas je na počasnome mistu moje kolekcije.
Top Gun ... jedan od obožavani filmov moje generacije, uspija san pogledat tek iz četvrtoga puta, kad se kum @pechina vratija iz armije, pa kad ga je on dava a ja gušta među malobrojnima u kinu na šezdesetiosmoj reprizi.
Bijeg u pobjedu , film koji samo Amerikanci moredu snimit, o ekipi savezničkih zarobljenika koji su igrali sa njemačkin stražarima veliki balun, nisan zapantija po Staloneu ka golmanu, ili po ekipi odlični ondašnji fužbališti koja je glumila savezničke igrače, od Bobbyja Moorea, priko Pelea do Ardillesa ... nego po tome ča san prvi i zadnji put u mojoj kinooperaterskoj karijeri uspija pomišat role ... prva pa druga, pa četvrta ... to nisan primjetija, ali kad san poslin četvrte stavija treću ... onda je nasta cirkus.
Moga bi ovako unedogled. za svaki lonac u ovi moji deboto pedeset godin bi naša pokrilo od kojega filma. A koliko i tek jema ča nisan uspijaa pogledat ... ali ne vridi plakat za prolivenin mlikon 
Zašto sve ovo pišen? Puno puti me se neki film ono baš posebno dojmija ... Avatar , recimo, o njemu san i pisa na blogu
Ovi put me je umelo više od STOTINU filmov. Ali ono baš čista konšerva, koncentrat, autora iz klase „nikad čuja“ ... ča me i ne čudi obziron da sad svak ko zna zavrtit ploču sebe zove Autoron glazbe ... i to nisan falija napisat ono sa velin slovon.
Dunkve ... stalno škivajen ... prizajen, mea culpa! veliki san obožavatelj znanstvene fantastike. Reka san van ča san vidija u mome prvome gledanju „Odiseje“ ... The Last Starfighter mi je dugo bija jedan od dražih filmova. Ne radi neke posebne umjetničke vridnosti, nego radi teme. Da ne rečen izvedbe. U tome je filmu prvi put računalno generiran živi lik, a ne neka svemirska krstarica. A zaplet filma počinje sa video-igron. ne igricon, kako je danas stručnjaci zovedu 
Govorimo o 1984. godini ... i jednome dvadesetgodišnjaku zaluđenome tehnikom. u doba kad su vrhunci nama dostupne tehnologije bili prvi primjerci programabilni digitroni, da ne rečen kalkulatori, ka ča je bija moj Texas Instrumets TI-59
... ili njegov ondašnji smrtni tržišni neprijatelj Hewlett Packard HP-41C
... ili u najbolju ruku neki Spectrum ili Commodore. U ta doba san jema Atari 800 XL, čisto ta se malo distanciran od vječnoga Spectrum/Commodore kontreštavanja. Samo bi poentira da su obadva škovace jer je moj bolji. E pa na TOME kompjuteru je postojala igra Last Starfighter koja se spominje u filmu, a za one dvi škovace nije nikad izašla. Ako ne virujete meni, pitajte Damira Karačiča Charilija 
Valjda san van objasnija moje stanje svijesti glede SF-a, filma i eksplozivne kombinacije kad se to sve pomiša. Vratimio se na oni STO filmov. Zvuči ka prosječna kućna videoteka, ali nemojte se pripast. Momci ... jer virujen da ovo čovik moji godin ne more napravit, ni fizički ni psihički ... ponavljan, momci su dali sebi truda, izmišali su, izmontirali šest minuti čistoga SF koncentrata, uz ništa manje dobru zvučnu podlogu koja to sve prati.
Science Fiction: A Supercut (Glitch Mob remix "Monday")
Gledan, ka opčinjen, skinen ovo na moj komp, pa gledan priko mediaplayera na TV i slušan priko staromodne kombinacije Tehnicsova pojačala i Energy zvučnika. I poželin da mogu malo odvrnit za potpuni doživljaj ...
Zbrajan filmove koje san već gleda, neke otkrivan iz drugoga kantuna ... neki mi ovako na iskidano gledanje izgledaju još bolje ... a neke, evo sramin se i stidin se, nisan bija gleda. Još!
E, tu smo, kad san očistija sve slojeve velike SF filmske kapule, dolazimo do pravoga razloga zašto san se ovako raspisa u ovu sitnu uru, dokle kapi kiše lupadu po ponistri a teška južina svira u glavi.
Još su mi friško prid očima one Anonymous priče koje su lešinarski mediji svih boja, okusa i mirisa, žedni senzacije, brižno raspirivali misecima. Na kraju, ka i puno toga, ispala balada o mišu i brdu. Ili nas želidu uvjerit da je to tako.
Gleda san 1984 ... davno. zato san, fala ti Bože, friško pročita knjigu. E, pa ovi V for Vendetta pari ka „1984“ na steroidima ... ili je sad modfernije reč na ekstaziju?
Radnja je smištena u imaginarnu blisku budućnost. Da li imaginarnu? Nikad nisan bija pobornik teorija zavjere, ali nakon ovoga filma više ne znan ča bi mislija.
Toliko me je film puka da san se uvatija pisat prije nego san ga odgleda do kraja. Odma čin su malu ostrigli pri glavi i bacili uz pržun. Virujte mi na rič, da mi je malo koji film ka „V for Vendetta“ da mislit i prije vengo je završija.
Ne onako zajebantski „Meaning of life“ ka Leteći cirkus Monty Pythona, nego zaozbilj. Vrlo zanimljivo gledanje autora na uloge vlasti, pogotovo represivnog aparata, vjere, medija i običnoga čovika. Pogotovo njiovo međusobno prožimanje. I davanje nekin starin simbolima, ka ča je crvena ruža vulgaris sasvin zanimljivo značenje.
Koja je razlika revolucionara i teroriste? Samo u točki gledišta ...
Sad mi je bar pinku jasnije zašto su Anonymous-i uzeli ovu masku za svoj simbol.
Uf ... teški li besid za toplu jesensku kišnu noć. Dvanajsti misec kuca na vrata a ja još deboto nisan klimu upalija.
Kapci su teški, priroda zove, vuče u postelju. Laka van i ugodna noć!
Zdravi i veseli bili! 
Post je objavljen 30.11.2012. u 01:09 sati.