Pa što ako uz Zagreb volim Beograd!? Grad je,kao i svaki drugi. Prelijep grad,kad smo već kog toga. Kažeš time izdajem svoju domovinu? Što ti znaš o mojoj ljubavi prema domovini? Svi znamo koliko prezireš Hrvatsku i nasilu pokušavaš biti netko drugi,samo zbog društva. Još nikome od mojih prijatelja nije zasmetala moja nacionalnost,osim tebi. Oni me prihvaćaju takvu kakva jesam, i ja njih također. Ta ni tvoj najdraži grad nije Zagreb ili bilo koji hrvatski grad. I zašto bi se trebala sramiti druge polovice moje obitelji? Mojim venama teče čista hrvatska krv i ponosna sam time. Ali ne mogu nekoga osuđivati što je iz neke druge zemlje,što voli drugu domovinu. Moji bratići i sestrične su po nacionalnosti Srbi,njihovim venama teče hrvatska i srpska krv. I nimalo im to ne smeta. Tko si ti da nam sudiš? Ti koji se odričeš svoje obitelji zbog običnog srama? Pa oni su bili tu za mene kad mi je bilo teško,a ne ti. Čega bi se oni imali sramiti? Nikada nisu bili u ratu,nisu mrzili Hrvate,nisu nikome nanosili zlo. Odgajani su da vole,a ne da mrze. Učili su nas od malih nogu da ne sudimo ljude po nacionalnosti,boji kože ili vjeri. Nemaju se čega sramiti. Nitko nam ne može suditi što volimo svoju obitelj,i svoje bližnje. Bog ne vidi razliku među nacionalnostima. Moj san,san mojih bratića i sestrićna je isti. Da ćemo jednog dana zajedno prošetati ulicama Beograda i Zagreba bez tuđih predrasuda. Ponosni Srbin i Srpkinja,Hrvat i Hrvatica.
Post je objavljen 29.11.2012. u 23:32 sati.