Marketing
Smell it, smell it, now you take it...
The Beatles Meet Rene Magritte In Chupakura Street, 2007
Došao je u atelijer sa suprugom i kćeri (6) u namjeri da kupi sliku.
Bio sam golobradi slikar tek izašao iz akademije.
Rekao je da servisira avione Croatia Airlinesa.
Imao je lovicu i držao se nadmeno.
Pričao je čitavo vrijeme. Njegova supruga nije izustila riječ. A niti kći (6).
Svidjela mu se nekolicina slika.
Rekao sam cifru.
To je previše, pobunio se.
Nije, odgovorio sam, ako na primjer uzmemo da Jordan ima obraza za sitotisak – znate što je sitotisak, to je ono kada svoj logo preslikate na upaljač ili majicu, ironizirao sam –zatražiti 2000DM, onda jedna ovako vrški dobra slika, ulje na platnu, metar puta osamdeset, nedvojbeno zaslužuje istu, ako ne i triput veću cijenu.
Ali to je Jordan, gotovo je vrisnuo.
Da, no ipak ne igra košarku. Gledajte, rekao sam, svi ti etablirani umjetnici čije slike imaju visoku tržišnu vrijednost zapravo kurca ne vrijede. Miljama su daleko od onoga što se zove umjetnost. Da bi netko proizveo umjetnost prvo mora ŽIVJETI umjetnost. Da bi netko proizveo umjetnost mora imati spiritualnu finoću, a u većini slučajeva radi se o materijalnim tipovima motiviranim jedino novcem ili seksom. Umjetničko polje djelovanja za njih je prostor za eksponiranje ega, a ego je niža svijest. Gledano na spiritualnoj ljestvici kakvoće duše riječ je o najobičnijim provincijalcima čije će poimanje svijeta zauvijek ostati unutar međa njihova sela. Možeš ih uzeti za ruku, odvesti u svjetske muzeje, dati im da pročitaju sve knjige od značaja, voditi ih na koncerte ozbiljne glazbe itd., sve je zalud. Jer umjetnost ne spada u mentalnu kategoriju kao što je to slučaj sa fizikom, matematikom i srodnim znanostima i ne može se naučiti ili shvatiti na tako egzaktan, da ne velim vulgaran način. Ona poput religijskog iskustva ima metafizičku komponentu. Dakle „provincijski“ umjetnik može tek imitirati umjetnost na jednak način na koji psihopati imitiraju osjećaje. Njihove slike dio su pokućstva i ništa više…
To ga je raspalilo.
Pa ne možete reći da Dimitrije, Berber, Jordan, ne znam, Trebotić, Botteri, Veža, ne znam, Cvek, Stančić, Mihanović nemaju ama baš nikakvu umjetničku vrijednost?!
Na žalost nemaju. A isto vam je i sa top glazbenicima, kiparima, piscima…
A ne, nije se dao krstiti, moraju imati neku vrijednost jer ne bi bili tu gdje jesu, na samom vrhu. Nisam se želio dublje uvlačiti u „diskusiju“. Rekao sam sve što sam imao za reći. On je zapao u neki histerični solilokvij. Slušao sam kurtoazno neko vrijeme njegovu tiradu koja se vrtjela oko toga da moraju imati neku vrijednost, a onda sam ga grubo prekinuo.
Oprostite moram ići, gori mi mlijeko na šporetu.
Javit ćemo vam se, na vratima je rekla njegova supruga.
Dakako, nisu.
Jučer sam naišao na citat Emilea Fagueta koji kaže:
„Književnost i umjetnost postaju popularne uz uvjet da budu osrednje.“
Dovoljno dobro da time završim ovaj tekst.
Post je objavljen 29.11.2012. u 21:35 sati.