izletiš nesigurno iz
otvorenog kaveza
prepunog omeđene praznine
bolne očekivanosti
elektronike i mikroklime
od koje iskašljavaš prošlost
padaš tvrdo na asfaltne
plovne puteve
kao steampunk amfibija;
mašu ti kapetani duge plovidbe
između predgrađa i pristaništa
u središtu remontne baze
sretneš odmah poznate a da ne znaš
po čemu to oni tebe poznaju
prijatelje na zalasku
pičke pred odlukama o odlasku;
u sukobu si s odrazom lika u izlogu
dok pada magla budućnosti.
Post je objavljen 29.11.2012. u 19:49 sati.