Marketing
Poreč i Rovinj, ljetna uživancija (kolovoz 2012.)
Ponovno smo godišnji proveli u Istri; prošlog ljeta u Puli, a ovog prekrasna tri tjedna u okolici Poreča.
Što da vam kažem? Budući da smo u tom dijelu Istre relativno često (iako je ovo prvi put da na blogu pišem o njemu), ove godine nismo išli ni u kakva posebna razgledavanja i slične turističko-edukativne akcije, nego smo se uglavnom odmarali i uživali, nasljednice su suvereno proplivale, nisu se saaatima dale iz mora i to vam je u biti bilo to. Neću vam mnogo pisati; sve o Poreču možete pročitati na linku kojeg sam stavila gore, zato evo par slički da nas sve zajedno teleportiraju u tople ljetne dane.
U vrijeme kad se turisti peku na plažama ne bi li što prije dobili boju kuhanih jastoga, mi uživamo u gradu i tovimo se sladoledom. (Na plaži smo u suton.)
Ili pijemo pifce za žifce i punimo baterije gledajući more.
U Poreču se već godinama organizira serija koncerata pod nazivom Jazz u Lapidariju. Uspjeli smo uhvatiti Jasnu Bilušić i uživali svi redom, bez obzira na dob. Cijena ulaznice gotovo je simbolična, prostor izgleda fenomenalno, a u njemu, za također vrlo pristojnu cijenu, možete piti vina vrhunskih istarskih vinara. Uglavnom, najtoplija preporuka.
Kakav bi to bio ljetni post bez slike mora i plaže?
U mjestašcu u kojem smo stanovali postoji lijepo uređena gradska plaža, a nekih stotinjak metara od nje nalazi se besplatno parkiralište koje je dijelom u debeloj hladovini borovih stabala, a dijelom natkriveno bambusovim nadstrešnicama. Nešto bliže plaži postoji, također natkriveno, parkiralište obližnjeg hotela (rezervirano za hotelske goste). I zatim postoje pješačke stazice od oba parkirališta do plaže. A ove fotke pokazuju, iz dva ugla da bolje vidite, kako to izgleda kad se baja sparkira direktno na pješačku stazicu, svim obližnjim besplatnim parkiralištima usprkos, a sve to ne bi li bio još koji metar bliže plaži. Žao mi je samo što se nije uvezao autom u more.
(Bio je par dana tako parkiran i ne vjerujem da je dobio kaznu.)
* * *
Rovinj je također grad kojeg ne propuštamo posjetiti kad god smo u blizini; to je grad u kojem sam svojedobno provela mnogo vremena i u koji sam se zaljubila. Više u njemu nisam pretjerano često, a niti ne boravim dugo, ali ljubav još uvijek traje.
Pogled prema pučini...
Plato ispod crkve sv. Eufemije, naše omiljeno mjesto za večernje pićence.
Crkva sv. Eufemije, odavde se pruža jedan od najljepših pogleda u gradu.
Rovinj je prepun galerija i umjetnika koji prodaju svojih ruku djela, od slika i sitnih skulptura pa sve do nakita. Nasljednice su bile oduševljene izloženim naušnicama.
I, za kraj, jedan šarmantni gradski prizor.
Post je objavljen 28.11.2012. u 21:51 sati.