Marketing
ne zaboravi reći...
Čizmice moje,
ravne i vodoneplavne, moje glavočuvarke od povjerenja. Pogled mi jutros niz padine pade i misao jedna u gori jasno sinu, gledajuć na vas s ove umne visine dolje u vašu kišnu nizinu. Zar nije od mene blesav a čak i od vas ofucaniji štos gledati niz nos, dok s lakoćom vas udobne nos-im? Jest, zapostavila sam vas nepravedno, izgažene moje, čime se ne ponosim. Priznajem i da mi katkad, u površnom letu, pogled preljubnički zapne za kakvu izloženu uzvišenu petu. Ali znam, nije potplat svak stvoren snažno odgacati moj korak nesputanošću lak. Iz perspektive žablje, vi paćenice znate još i bolje, ako lijeva gura lijevo a desna vuče desno, u takvim uskim kalupima uvijek mu je tijesno. Zato sve ove godine nerazdvojno odšljapkasmo poveliku dionicu, nas... jedan, dva, tri... nas sve skupa troje... čizme i ja, ja i čizme moje. Trojka kao savršeno usklađen, tepajmo si ne star, već trendi vintage par. Red je onda, mojim neuglednim, ali vjernim drugama, uputiti ovu malu zahvalu bar. Hvala.
Sometimes I get so darn sentimental...
Post je objavljen 28.11.2012. u 20:00 sati.