Bila je to ljubav na prvo slušanje... ne tako davno...... i bilo je samo pitanje vremena... kad ću propjevati ...
~~~ u po pisme klapa stala ~ priko rive pala noć ~~~
~~~~~~ zaresla u draču kala ~ niko neće njome proć ~~~
~~~~~~~~~ bili dvori mog ditinjstva ~ sad su kamen ča se truni ~~~
~~~~~~~~~~~~ di su fešte i konobe ~ i barili vina puni ~~~
~~~ ajmo i mi leć ~ ajmo i mi spat ~~~
~~~~~~ sad će prid neveru ~ škure zaklapat ~~~
~~~~~~~~~ pa će cilu noć ~ vitar bacat sol ~~~
~~~~~~~~~~~~ a od mlaji nikog ~ da skupi tiramol ~~~
Ajmo i mi leć - Đani Stipaničev
~~~ ispratili škoji dicu ~ svak je tija od ovod ~~~
~~~~~~ niko neće žuj od vesla ~ raspa se na žalu brod ~~~
~~~~~~~~~ nima tega kolpo morta ~ ča je moga vezat nji ~~~
~~~~~~~~~~~~ ka' in šoldi dušu uzmu ~ vrati'će se opet svi ~~~
~~~ ajmo i mi leć ~ ajmo i mi spat ~~~
~~~~~~ sad će prid neveru ~ škure zaklapat ~~~
~~~~~~~~~ pa će cilu noć ~ vitar bacat sol ~~~
~~~~~~~~~~~~ a od mlaji nikog ~ da skupi tiramol ~~~
I sad bi se ne'ko trebao, k'o fol, iznenaditi, kako je kamena eto i propjevala, a i vrapci već znaju, kako mi se blog već odavno pretvorio u džuboks, maltene kao da se zove... pjesmom na pjesmu ... a i ja bi mogla, komodno, po drugi put, promijeniti ime... u cvrčak... napr ... Ja sam pak mišljenja, kako se nije ni tako loše držati one... udri brigu na veselje... a ako je vjerovati i onoj... tko pjeva, zlo ne misli... onda i vi možete mirne duše poć... i leć... i spat...
A možda ipak iznenađenje tek slijedi, ako kažem da pjesma, mada bi za gušt bila dovoljna, meni barem... nije sama sebi svrha... našla se je i opet tu, kao ukras jednoj priči... priči o maslini... i putu od stabla do maslinovog ulja... jer, vrativši se nekidan iz berbe, zapravo sam o tome htjela nešto reći... a prvotno zamišljeni naslov... maslina je obrana... nekako mi je u zadnji tren pao u vodu...
Naime, o berbi maslina sam već pričala, i rječju i slikom, i nema smisla ponavljati se, jer i ove godine, sve je isto k'o i lani... preklani... prekpreklani... gotovo pa isto... ove je godine ipak taj put "od masline do ulja" ubrzan i olakšan, jer je maslina išla u uljaru direktno iz maslinika... za razliku od vremena naših predaka, danas na otoku ima toliko uljara, da je moguće dogovoriti dolazak njihovog kamiona, preuzimanje maslina, te preradu i preuzimanje ulja istog dana ...
A ja sam se tako, prebirući po detaljima, u potrazi za nečim novim, dosad neispričanim, slučajnim "pogledom iz drugog kuta", kuta jednog "gradskog" berača, a ne poljoprivrednika... sjetila moje ljubavi na prvo slušanje ... što je odredilo tijek priče... i dovelo jedno s drugim u vezu... ... ajmo i mi leć... ajmo i mi spat...... ajmo ča ...
Za one, rođene i odgojene u gradu, kao što sam i sama, a željne avanture berbe maslina i/ili inih poljoprivrednih radova, treba reći, kako ta odluka neizbježno traži određena odricanja, i mijenjanje nekih ustaljenih "gradskih" navika, jer... čeka vas potpuno drugačiji dnevni ritam i raspored ...
Ako i uspijete uloviti nešto slobodnog vremena, teško da će te imati i dovoljno volje za išta više od... umivanja... pranja zubi ... češljanja... navlačenja "radne odore"... i letimičnog pogleda u ogledalo... a nije isključeno da nešto od toga i propustite učiniti ...
Navečer, bolje rečeno, predvečer , taman kad bi se i mogli prepustiti nekim svojim guštima, dohvatiti se malo daljinskog, kako bi vidili šta ima novoga u zemlji i svijetu... kapci vam se već zatvaraju i bez hipnotizera ... ni čačkalica tu ne pomaže ... a jutro već opasno prijeti ustajanjem... ranim, naravno ...
I kako god ja okrenula priču... lijeganje s kokoškama, i ustajanje s pijevcima, cijeli je vaš svemir, dok traje obnova , pardon, berba ... maslinik je i početak... i kraj... i centar svijeta... i svih vaših vijesti... a o internetu možete samo sanjati, ako ga uopće i imate na raspolaganju ...
I dok tako, u trenu, uranjate u carstvo snova, može vam se dogoditi da i u polusnu nastavite aktivno brati masline, dok vas ne trgne lagani dodir... ej, di si, šta radiš ... ma ne, nisam ja ta, vjerujte mi na riječ , al' maslinikom uvijek procure raznorazne pikanterije ... a kad već po cijeli dan samo bereš... bereš... pa opet bereš... jedino ti "pričanje" i preostaje ... a sutra... sutra sve opet kreće iz početka ...
I tako sve do povratka kući... uz letimičan pogled na one koji još uvijek beru svoje trude... o neobranima sada nećemo, to je ipak jedna drugačija, i tužnija priča ...
A ako se možda pitate, gdje sam ja u cijeloj toj priči... šta da vam kažem, osim možda... da sam otišla s dvije, a vratila se sa četiri ...