Promatrala sam nas ljude, sebe i druge oko mene. Dok sam bila mnogo mlađa smatrala sam kako je važno držati svoju riječ, npr. ako smo se dogovorili za neki sastanak u neko vrijeme, to je bilo to. Voljela sam doći malo prije vremena i pričekati-da ne pogazim svoju riječ. Kad čovjek pogazi svoju riječ u malim dogovorima kako ću mu vjerovati u velikim stvarima? Tako sam isto smatrala za sebe: Tko će mi vjerovati ako se ne držim onoga što sam rekla?
Kroz prošlost su ljudi radi uvreda isukivali mačeve i branili svoju ili svojih dama čast.
No, danas imamo mobitele, fb statuse, netlogove i još štošta i ispada da se nakon dogovora moramo još nekoliko puta čuti kako bi nešto potvrdili. Jedan put rečeno i dogovoreno nije više sigurno.
Možda nas kroz život nauče kako je kašnjenje u redu, kako je u redu nešto reći i ne održati obećanje, a možda su riječi postale previše jeftine i više im se ne vjeruje kao prije? Možda je jednostavnije zadovoljiti formu, kažem možda...jer i nakon svega gledajući sebe ako nešto zaboravim ili ako vidim da neću negdje stići u određeno vrijeme...nelagodno mi je i ne volim to koliko zbog sebe toliko i zbog drugih.
Osobno, nedostaje mi dogovor od jednog puta bez mnogih suvišnih mijenjanja. Volim se manje, ali kvalitetnije dogovoriti, a ne sto puta pa ništa. Kad rečena riječ ima težinu.
Post je objavljen 28.11.2012. u 07:21 sati.