Marketing
Važno se (ne) zvati Čačić
Igrom sudbine (a možebitno i nekog ili nečeg drugog) dva, do nedavno najvažnija Čačića u hrvatskom teatru apsurda, sišla su (trenutačno?) s pozornice.
Nakon velikog (ne)uspjeha, u predizbornoj kampanji najavljivanog, gospodarskog razvoja Prvi Potpredsjednik Vlade R…(nastavak dodajte sami, ima ih čitava lepeza) Čačić povukao se u 'ilegalu'. Iskoristivši odsutnost svoje potpredsjednice stranke, dok je ona putovala po EU objašnjavajući liderima zapadno-europske demo(n)kracije kako ćemo ispuniti sve postavljene 'eu-zadaće' do datuma ulaska u EU, usput opravdavajući suca I.T. što je u obrazloženju svoje presude DrIvi imao potrebu pojasniti kako u posljednjih šest godina nismo živjeli u demokraciji, već u 'demokraciji ala DrIvo'! skrećući na taj način opasno u područje koje ne pripada njegovoj funkciji, dakle bez njezine nazočnosti, na 'brzake' je dobio sveopću potporu preostalog dijela vrha stranke da i dalje, sukladno 'Glavaševom postulatu', vodi stranku tijekom privremenog boravka s onu stranu zatvorskog zida.
I onda mu to nije bilo dosta, nego preko svojih 'pulena' pokušava torpedirati Linićev zakon o porezu na nekretnine (ma što god mislili o njemu) koristeći pri tome, umjesto saborske dvorane, javne površine, žutu štampu, 'javnu' i 'nejavnu' televiziju, kako bi možebitno tim potezom poboljšao za koji postotak rejting stranke neposredno uoči izbora za lokalne vlasti. Jer prema najnovijim istraživanjima sa svojih 2,2% pristalica na repu rang liste s tugom, zavišću a možebitno i suzdržanim bijesom, gleda u leđa laburistima i njihovom vođi, nekada njegovog stranačkog kolege, iako ni taj neće postići ama baš ništa ako bi kojim slučajem osvojio vlast. Pri tome se 'puleni' služe poznatom floskulom političara: ništa 'nisam vidio, ništa nisam čuo, ništa nisam rekao' dok se o tome raspravljalo na forumima Vlade.
I tako, umjesto da se 'pomiri sa sudbinom', godinu dana isključi iz politike i kroz meditaciju možebitno preobrati kao A.G. (je li se?) te shvati da nije za politiku (za biznis još kako tako), on pokušava akcijama 'zahrptnog delavca' (kako to kažu naši sjeverozapadni susjedi) i dalje ostati u sedlu podivljalog konja koji se hrvatskim gospodarstvom zove. Ne shvaćajući kako bi tim postupkom, jer taj konj neće biti ukroćen ni S njim ni BEZ njega već će se onako podivljao bez obzira tko je u sedlu sunovratiti niz klisuru, postao legenda kao i A.G.
O drugom Čačiću, Anti (drugi naziv ne znam) ne treba puno zboriti. Čim je stupio na kormilo GNK 'Dinamo' (Gazdin Nogometni Klub) trebalo mu je biti jasno da osim osvajanja prvog mjesta u HNL s 'Dinamom' ne može postići ništa više. Jer taj klub ne postoji radi nogometa, radi navijača, radi promoviranja hrvatskog nogometa na europskoj sceni, niti za 'slavu i čast' Hrvatske (što donekle radi reprezentacija) već je svrha njegovog postojanja: proizvodnja 'financijskih sredstava' za hrvatskog nogometnog 'moćnika svih moćnika' – Gazdu, Zdravka Mamića od milošte zvanog Maminjo. Pri tome dotičnom, mislim Gazdi, uopće ne pada na um/pamet/misao (imali je uopće osim za gomilanje love?) da se na europskoj nogometnoj sceni ne može uspjeti s golobradim, pa makar talentiranim, nogometnim poletarcima koje šalje u nogometnu Arenu gdje vladaju gladijatori spartakovske snage i odisejevske lukavosti. Ili pak ih svjesno tamo šalje da bi ih, kao što su nekada na tržnicama robova pokazivali i prodavali snažne pripadnike barbarskih plemena za ulogu boraca u Arenama, prodao da udovolji svojoj nezajažljivoj težnji za novcem.
Dotični Čačić je na kormilu tog ruzinavog broda ostao relativno dugo unatoč katastrofalnim rezultatima na europskoj nogometnoj sceni samo zato što na njegovu palubu ne želi doći ni jedan drugi trener od kakve-takve reputacije, znajući što ga čeka nakon nekoliko mjeseci plovidbe po 'bespućima nogometnog oceana'. Ne bi on, Ante, vjerojatno 'sišao' još uvijek s broda da u posljednjem kolu HNL nije doživio poraz od posljednjeg na tabeli i to još s 'kormilarom svih kormilara' poznatijeg kao 'trener svih trenera', Miroslavom Blaževićem od milošte zvanog Ćiro. E to Veliki Gazda nikako nije mogao progutati, pa je kormilo dao u ruke jednom od vječitih rezervnih kormilara – Kruni Jurčiću, od milošte zvanog mali Mourinho. Do bolje prilike.
Anti za utjehu ostaje činjenica da ipak neće morati o svojoj budućnosti razmišljati u okružju u kakvom će to činiti njegov nešto poznatiji (i omraženiji) prezimenjak.
Važno se (ne) zvati Čačić!
Post je objavljen 27.11.2012. u 13:49 sati.