Negdje u hodu izgubili smo sebe, izgubili smo dio svog postojanja. Sve se preokrenulo i ništa više nije isto. Tko smo – ne znamo. Što smo bili – ne sjećamo se. Neka sila nas vuče prema dnu, a mi se predajemo, prepuštamo se njezinoj bešćutnosti. Nemamo snege da se borimo više jer smo se uvjerili da to ništa ne vrijedi. Ako se trudiš isplivati, tada još više toneš. I što nam vrijedi plakati – suze nikome nisu pomogle. Ali što nam znači smijeti se – kada maske padnu, u duši samo bol ostaje. Ravnodušnost znači da te nije briga, ali ponekad je to jedino što ti ostaje, neka sredina gdje ćeš naći spas i samog sebe uvjeravati da ništa nije važno; a u srcu znaš - sve je važno – čaki i ono nebitno!
Post je objavljen 27.11.2012. u 10:18 sati.