E a koji neobican san sam imao. Sanjao sam da zurim na aerodrom Pleso na neki medjunarodni let, bio sam s jos dvoje frendova u Zagrebu. Tamo negdje ispod Slobostine probijamo se kroz siblje koje je zakrcilo puteljak i izlazimo na autobusnu stanicu pored ceste. Tada dolazi bus ZET-a, ali sto se desava. U Zagrebu nije bilo karata za kupiti (nestasica - kriza) i jedino si mogao u bus, ako si imao stare karte. E a onda su neki vozaci pustali ljude besplatno, no upravo kada je dosao nas bus, onda je dosao novi vozac i izbacio je starog vozaca, koji je pustao ljude besplatno, te nas je ovaj novi s jos par kontrolora nije htio pustiti. No ja sam imao staru, skoro izlizanu, kartu (iz Zabolanda) i uspio sam ih nakon prepucavanja uvjeriti da me puste. Isto tako mi nije bilo jasno zasto vise ne mozemo kupiti karte preko sms-a. Cinilo se da je bus postao nesto ekskluzivno, samo za odabrane. Onda sam zavrsi na Bracu. U lijepom zaljevu sa svjetionikom i pjescanom plazom. Zapravo u moru je bio pjesak, a obala je bila obrasla zelenenilom, tako da su se neke grane nadvijale na morem. Bio sam opet s nekim frendovima i u moru do koljena smo se dobacivali frizbijem. Lukas je bacio frizbi, al s nekim cudnim pokretom zgoloba prema unutra, umjesto prema van. Nije mi bilo jasno kak je uspio da mu frizbi onda ipak leti prema naprijed i to jos vrlo precizno. Zatim san nastavlja u nekom suncanom starom gradu, ali nije u HR, nego cak vise lici na Grenadu. Oko mene lijepe stare kamene utvrde. Neke dvije cure me zele slikati (fotografirati), one hodaju ulicom i nasumicno pitaju ljude mogu li ih slikati. Ja kazem da nema problema, dijelim rukama nar (vocka sipak) i pruzam im polovicu. Onda me slikaju jos jednom, na sto se prva cura ljuti na drugu, da to nije smijela napraviti, jer sve osobe slikaju samo jednom i da im je sad pokvarila cijelu seriju. Ja je pokusavam umiriti i objasniti, da to nije strasno, da je ona druga slikala jer joj je tako doslo i da serije zapravo ne postoje, nego da su to samo iluzije koje mi stvaramo u nasim umovima. Te da zapravo nista nije pokvareno. Odlazim dalje u grad i odjednom sam na tajnom zadatku da pratim restoran na uglu u kojem se okupljaju sumnjivi tipovi. Tako promatrajuci spazim da na pokrajni ulazi jedna cura koju znam sa hokeja. To mi postaje vrlo sumnjivo. Odlazim u restoran, ona mi se obraca kao konobarica na nizozemskom, ja se pravim da je ne razumijem, pa mi to ponavlja. Govorim da nisam gladan i odlazim dalje. Pokusavam dokuciti sto ona tamo zapravo radi. Na ulicama vlada guzva. Iznenada mi se s lijeve strane pojavljuje djevojka krace crne kosa i blijedog lica, koju uopce ne poznajem. Ona mi suptilno daje do znanja da zna koji je moj zadatak ovdje i da mi je dosla pomoci.
Post je objavljen 27.11.2012. u 09:10 sati.