Slušam jutros u 7 sahata prve vijesti na hateveju i tek negdije na kraju izviješća sa sportskih terena spomenuše da je Zagreb pobijedio Dinamo. Srce mi od sreće zaigralo. Ponovi se to i u svim slijedečim vijestima pa i u glavnom, podnevnom dnevniku. Osjetih i strah u glasu izvjestitelja.
Vjerovatno se pitate zašto se na pravdu pozivam, a? Pa da je pobijedio Dinamo bila bi to prva, zaudarna vijest. A uvijek je prva vijest kada negdije u bijelome svijetu fenjeraš pobijedi vodečega, velikog, največega ( kako to u dinamovom slučaju jadno zvuči), pa još pred domačom publikom ( ima li Dinamo publiku?)! Kod nas je to moralo biti dobro sakriveno pod tepih da se slučajno Mamihno nebi našao uvrijeđenim.
Ćiro, iako mrzim nogomet iz dna duše primi moje iskrene čestitke. Vjerujem da ti čestita i moj pokojni čaća sa kojime si nekada davno istu loptu natjerivao travnjakom Kantride, a još davnije u Docu u Travniku.