Nevjerojatno sam užasnuta činjenicom da je broj mog posta točan broj trenutka u ovom videu tj 4 minuta i 19 sekunda trenutka kojeg sam htjela istaknuti. Rečenice koja bi objasnila. Pobjegle su mi riječi upravo sad.
Upravo zbog 4.19 ne mogu biti u tvojoj blizini i zato me nema.
Uzela sam si vremena i uvjeravala se u suprotno ali nije uspjelo. Na kraju sam zamrzila činjenicu da si branim voljeti.
ZAŠTO? Jer me prokleti glas iznutra uvjerio da ne zaslužujem voljeti i biti voljena. Većinu vremena svog života provela sam vjerujući u to.
Bilo bi lako da ne osjećam.
A osjećam da si ti ta moja suprotnost koja me upotpunjava a usudim se reći da sam ja tvoja.
I ne znam koji bi to glas bio koji mi govori da nisam u krivu. Suprotnost koja funkcionira je savršenstvo a savršenstvo je djelo Božjeg djelovanja.
Prestravljena sam činjenicom da bih sve ostavila u trenu kada bi rekao pođi samnom.
Mislim da sam se malo izgubila. Ništa više ne znam.
Izgubila sam riječi. Neka neki drugi glumci govore za mene. Ja ne mogu više glumiti.
------------------------------------------
Ne mogu biti tamo gdje si ti jer samo tebe vidim, samo tebe čujem, samo o tebi razmišljam i svijet kao da mi nestane. I još bi to bilo lako ( recimo ) da ne mislim da to svi vide. Onda se isključim pa sam mutava. A nisam mutava. A jesam. I tako uokrug.
Stvari koje idu uokrug bez ikakve promjene su pakao.
Ne mogu.
Ne mo gu.
-------------------------------------------------
Bojim se sebe ovakve. I odvratna sam sama sebi ovakva. Isključena iz svega vlastitom odlukom.
Nema rješenja osim da nisam tamo gdje si i ti.