Marketing
Anoreksija Bosne
Nisam siguran kako je kod vas, ali meni se bogme zamantalo u glavi od ovog investicijskog zamaha kojeg nam je na početku bandata obećala naša Vlada. Navalile ove jeseni puste mušice pa ljudi ko mahniti zamahuju po čitave dane, al nikakve vajde od toga. A kad Vlada konačno zamahne rukom, narod najčešće dobije debelu peščurinu, a kako je naš narod beskrajno strpljiv i učtiv, tako spremno okreće i drugi obraz. I tako ćemo ako Bog da, rumenih obraza u veliku, da prostite, Ejuvropu. E da, što sam ono htio rijet... ah, investicijski zamah...
Sve do sinoć živio sam u zabludi kako se u ovoj zemlji Hrvatskoj ništa pod milim Bogom nit' gradi nit' brodogradi, a onda tamo u nekoj TV emisiji čujem kako na rubnim područjima lijepe snaše ima gradilišta na kojima se danonoćno arbajta. Frca brate sve od udarničkog rada, vrte se mikseri, jurcaju damperi, valjaju se valjci, treća smjena vraća tuđi dug i sve to izgleda divno i krasno i rekoh super - kad će ovo proradit? A kad tamo - hladan tuš, ne grade se nikakve tvornice, čak ni trgovački centri, sva ta silna građevinska operativa angažirana je - na zamislite čuda - gradnju novih graničnih prijelaza!
Nadobudni reporter dahće u mikrofon najavljujući gradnju kako on kaže - istočnog bedema Europcke unije i uvođenje Šengena na sve granične prijelaze prema Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori (čoeče, pa ovo nije utakmica nego turnir 
)
I stvarno, vidjeh na malih ekranima tamo negdje kod Metkovića nove granice u četiri, šest, osam kolona (petu smo davno poćerali), potegnut će se kažu, jasna crta nek se vidi ko je Ejuvropa a ko nije!
Istočni bedem? Crta? Granica? Pa oprostite, ali jebo ja taj bedem da ga jebem ako će mi s druge strane bedema ostati Ivo Andrić, Meša Selimović ili Aleksa Šantić! I onda će mi netko reći - oni nisu Ejuvropa! Šipak nisu!
A slab sam ja na te moje Bosance, i Hercegovce naravno, slab sam, ne samo zbog pita i bureka, ćevapa i kajmaka, ne zbog Vrbasa, Neretve i Drine, ne zbog Igmana, Prenja i Zelengore, već sam slab zbog ono malo duše što ga bosansko, a i ercegovačko čeljade čuva ko malo vode na dlanu. Ono malo duše koju taj veliki svijet nikad neće moć razumjet, ono malo duše što se neda tvrdim riječima izgovorit, al' opet nekako iziđe iz srca kroz nježne stihove sevdalinke.
Slab sam na te moje Bosance ako ni zbog kog drugog onda zbog Muje i Fate, najromantičnijeg para u povijesti svjetske književnosti. Ma kakvi Samson i Dalila, ma kakvi Romeo i Julija, kakvi Monteki Kapuleti, lako li se bogatima zaljubit pa arlaukat i pjesmice pjevat, al daj, nađi mi brate na čitavome svijetu jednu makar sličnu ljubav kakva li je ona između musavog Muje i fatalne Fate, ajde nađi de!
I dođe mi da pošaljem kvragu sve investicijske zamahe što ni muhe ne mogu otjerat kol'ko su se razmahali i gradnju graničnih prijelaza umjesto novih cesta, mostova i tvornica, i ono vrijeme kad smo nekad kao bili, a sad više kao nismo, davno je rek'o jedan bosanski filozof - jebeš zemlju koja Bosne nema! Pa dična Ejuvropo evo ti dajem na znanje, a ti kako hoćeš!
Post je objavljen 23.11.2012. u 19:00 sati.