Marketing
Otočke šetnje - na drugoj strani pogleda
Pijuckajući jutarnju kavicu u hladovini šarolike odrine promatramo polje i brda nasuprot...
zapažamo udubine među brdima, neke čudne građevine...promatramo i čekamo pravo vrijeme za istraživanje.
Blaga jesen idealno je vrijeme za istraživanja otočkih staza i zakutnih poljica...otkrivanje nekih novih perspektiva,...
kakav li je pogled s onog tamo brda?
Otkrivamo raskrčenu i prohodnu stazu, očuvan kolnjik (široki suhozid sagrađen od iskrčenog kamenja,
koji je služio i kao put kojim su mogli prolaziti ljudi sa konjima i tovarima)
....uskoro naziremo polje ušuškano u zagrljaju brda obraslih makijom i borovinom
Dobrodošlicu u Zoborje nam je poželila jedna poljska gustirna, kućica i maslinik
Prešavši na drugu stranu otkrivamo svu ljepotu Zoborja...uređeni vinogradi pripremaju se za zimski san, njihova uloga za ovu godinu je završena, grožđe obrano i već se pravi vino po konobama.
Masline još čekaju zadnju dozu sunca, pa će i maslinari doći na red za branje.
Od prošlog ljeta promatramo čudnu betonsku građevinu koja se odjednom ispriječila našem pogledu prema zeleno-modroj brazdi. Sad je napokon možemo promotriti izbliza i saznati čemu to služi
Na građevinskom panou piše da je za potrebe obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, pružanje ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu. S obzirom na prostran podrum zaključujemo da bi to mogla biti buduća vinarija i moderna konoba....a gdje su ti pusti vinogradi?
Istražujemo dalje pogled koji se pruža sa ovog mjesta...dole je Rukavac, otočići Budihovac, Ravnik,
...eno dole je velo žalo Rude
Otkrivamo i vinograde, doduše trebat će proći još nekoliko godina dok ovi vinogradi dođu na rod....ali..
zapanjeni smo rezultatima teške mehanizacije koja je potaracala kompletnu divlju makiju po ovim brdima, samlila kamenjar,
i pripremila teren za sadnju mladih loza...koje čas trču uzbrdo, čas nizbrdo...
Sunce se zavlaći tamo iza sedam brda, nazire se Biševo zlatom obasjano... uskoro će noćni pokrivač zagrnuti ova razgolićena brda
Hodajući među ovim golim brdima, padinama, udolinama.... u meni je zbrka od misli. Promatram te strmine uzbrdo, nizbrdo...loza zasađena u zdrobljenom kamenjaru....valjda su stručnjaci rekli da je to dobro tlo za plavac mali ili već koja bila ta sorta.
Pokušavam zamisliti način na koji se obrađuju vinogradi na ovakvim terenima, kako će se pobrati grožđe u jamatvi? Uređeni su putevi tako da neće biti problem doći sa bilo kakvom mehanizacijom...ali ne mogu zamisliti kakva je to mehanizacija koja će okopavati ove vinograde, obrezivati lozu, plivit moh, vezivat mlazove mladih loza...postoji li nekakva napredna mehanizacija koja bi to sve lako obavljala umjesto ljudi?
Ne mogu to zamislit, ali mogu zamislit ljude, poljonadničare koji se veru po ovim strminama, čas uzbrdo, čas nizbrdo, održavaju ravnotežu da ne kliznu nizbrdo dok obrezuju lozu, ili obavljaju bilo koji od mnogobrojnih radnji vezanih za rad u vinogradu...da bi na koncu berači preplavili ove strmine ....zamišljam kako će jako puno ljudi trebati zaposliti na ovim vinogradima, nadam se da će ih se uredno prijaviti kao zaposlenike i zasluženo platiti njihov rad.
To bi zaista bila dobra vijest za nezaposlene otočane koji su ostali bez posla i plaće kad je bankrotirao viški Vinogradar.
Možda će biti toliko posla da će dolaziti i radnici sa kopna, pa možda neko od tih radnika i ostane na otoku,možda se popravi malobrojno stanje?
Sjećam se kada je 70-tih godina prošlog stoljeća bivša tvornica sardina Neptun u Komiži zaposlila radnice sa kopna...mnoge od njih su ostale, udale se, rodile djecu.....prisjećam se i nekih davnijih stoljeća, kada je otok Vis bio nadaleko poznat po svojim vinogradima i vinu, kada su otok naselili novi stanovnici sa kopna koji su došli obrađivati vinograde, naselili su sela u unutrašnjosti otoka, krčili viška brda i polja da bi stvorili terene za nove vinograde, kada je svako selo imalo osnovnu školu punu djece,kada je život težaka bio krvavo težak.
U tim davnim vremenima nije bilo mehanizacije za iskrčit brdo koje nakon tog metalnog pohoda izgleda silovano, poniženo...bar se ja nikako ne mogu oteti tom dojmu dok gledam ona pusta ogoljena brda.
Ne, težaci iz prošlosti imali su samo ruke, motike i maškline, te vještinu kako sagraditi suhozide, kolnjike, gomile od kamenja koje su iskrčili da bi dobili plodnu zemlju za vinograde.
Sam pogled na te stare vinograde, na te terase, pristave, otkriva nam čitav jedan svijet vridnih ljudi koji su naporno radili da bi stvorili ljepotu...ljepotu kojoj se i danas divimo kada je vidimo uređenu i obrađenu, ili pak žalimo kada je vidimo zapuštenu i zaboravljenu.
Post je objavljen 22.11.2012. u 21:15 sati.