Omotana, sakrivena
finim prahom pokrivena
Poljupcima probuđena, osmijesima ometena
Uploaded with ImageShack.us
Ti si moja kiša, moja voda
koja uvijek pronalazi neke nove pute na mojoj koži
Ti si moje more snova
ono koje sanjam uvijek ispočetka u ljetnim zorama koje za kišom vape
(i one skale do njega koje sam davno utisnula u svoje tabane)
Ti si moj potok želja koji vruće ruke hladi
Ja sam drveće na obalama koje od tebe živi
Ja sam oblak koji se tobom puni
Ti si moja voda mili
i svakim gutljajem te želim još više
Ti si moje more
i sa svakim danom našeg zajedničkog života moja ljubav za tebe raste
Pratim te kao što Mjesec plimu i oseku prati
(a što je čemu uzrok?)
Obavijam svoje korijenje oko tvojih stopala
sanjajući našu djecu
Pa budeći se shvatim da naše dijete spava među nama
I onda te poželim još jače
Ti si moje jezero mira u kojem nestaju svi moji strahovi
Tečem u njega i u njemu
Postojim, pa stojim i opet tečem
da bi te voljela ispočetka
Jer ti si moja kiša blaga u proljeće što me budi….
Post je objavljen 21.11.2012. u 08:37 sati.