O, da mi je skinuti maske sa lica,
imati krila anđeoskih ptica,
koje znaju kako se leti po zraku,
kako vidjeti svjetlo, a oteti se mraku?
Lako bih životom tad letjela
u svako djelo s elanom sletjela
znala bih emocijama vladati,
vesele pjesme dušom skladati,
mudrost bi mi suputnica bila,
intuicija se ne bi od mene krila,
ljepotu bih slušala k'o bajku,
poštovala bih svaku zemaljsku majku.
O, da mi je sa lica skinuti maske,
imala bih čvrste građevne daske
sa kojima bih drugačiji život gradila
sva djela bih jasnoćom radila,
k'o pamuk nježna bih bila,
sa mnogo ljubavi bih služila svakom,
a ovako sa maskom,
sve mi se čini drugačije
da djelo nije moje, nego svačije.
O, da mi je maske skinuti
i putom neba se vinuti,
pogledati djela iz ptičije perspektive,
vidjeti dolive i odlive
zemaljskih zbivanja,
rasuđivanja, sporazumijevanja,
stala bih djelom iza svojih riječi,
vidjela što to čovjeka truje,
a šta ga to liječi?
Tada bih možda čovjekom bila
i smisleniji život svugdje bih gradila.
Maske mi smetaju ovako:
skrivaju istinu,
da je ne može vidjeti svatko,
navlače tamu i kad svjetlo sija,
kao kakva procesija,
odvlače me od mog bića,
od istinskih duhovnih otkrića,
mojih pravih mogućnosti na djelu
i ne pokazuju mi istinu cijelu,
ispravnost od mene udaljuju,
krivicu na mene svaljuju,
mir mi dovode u pitanje,
a moje ljudsko skitanje,
tapšu po ramenu,
dok ja vapim da hoću promjenu.
Hoću promjenu i masku skidam,
svoje i tuđe rane vidam,
radujem se iscjeljenju svakom,
neću više živjeti pod maskom!
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.