Subota je, sunčano, oko nas je gužva, svi kupuju knjige.
Sjedamo u prvi kafić u kojem na lošem razglasu svira Genesis i gdje pijem
razvodnjenu kavu.
Ali mi guštamo, u suboti, u suncu, u knjigama, u kavi, u stripovima koje smo kupile.
I onda krene. Što ćeš kupiti, kako je na poslu, kako je dečko, kako je brat, kako su zajednički prijatelji...
Baš si smršavila.
- Jedem često salate, bijelo meso, svježi sir, povrće...
Dva puta tjedno idem u teretanu po dva i po sata, sada se ne vidi, ali stvarno sam nabildala ruke,
i trbuh, jako sam ponosna.
-Ti si meni izgledala dobro i prije.
-Hvala, ali loše sam se osjećala. Ja bih mogla živjeti na pizzi i pivu....ali ne mogu više tako.
Breaking up is hard to do
- Jel se družiš još s C.?
- Ne... Baš mi je to bilo teško, osjećala sam se kao da mi je netko umro. Ali pretjerala je, stvarno.
Shvatila sam da ima puno drugih ljudi s kojima mi je ugodno i da ne želim
gubiti vrijeme na nekog zbog koga plačem. Osim ako nije od sreće!
Evo za džeparac
- Lani sam kupila za mamu i tatu stručne knjige za 800 kuna.
-Ali vratili su ti pare?
-Ma ne. Prije su oni uvijek davali meni, sada ja dajem njima. Dođem doma, kupim
im svašta i ostavim još malo. A što ću drugo s njima.
-I ja isto tako!
I onda shvatim.
Stigle su nas tridesete.
Post je objavljen 19.11.2012. u 21:00 sati.