Marketing
Putopis: Rim i Vatikan (2. dan)
Nakon doručka idući dan uputili smo se ponovno u Rim na opću audijenciju sa Svetim Ocem koja se održava svake srijede. Poseban osjećaj bio je već i hodati prema Vatikanu i ispred sebe vidjeti baziliku sv. Petra. Ima nekoliko mjesta koje bi katolici u svom životu svakako trebali posjetiti, a Vatikan je jedno od tih.
Pri ulasku na audijenciju potrebno je proći sigurnosnu provjeru. U usporedbi s onom koja je bila na Trgu bana Jelačića kada je papa Benedikt XVI. prošle godine posjetio Hrvatsku (zahvalno hodočašće u Rim je uzvratni posjet) provjera nije toliko stroga. S obzirom da smo mi došli gotovo pred samu audijenciju skoro sva sjedeća mjesta bila su zauzeta pa smo stali s lijeve strane. To je vjerojatno bilo i bolje mjesto za vidjeti Papu jer je u svom papamobilu prošao na samo par metara od nas. Gotovo mi je nevjerojatno da sam Papu, nasljednika sv. Petra, u godinu i pol dana vidjela tri puta u tri različite države.
Prije dolaska Pape na Trg sv. Petra pročitane su i pozdravljene države koje su prisustvovale na audijenciji. Tako su između ostalog prisutni bili ljudi njemačkog, španjolskog, talijanskog govornog područja, a osim brojnih Hrvata bilo je i mnogo Poljaka. Dok smo čekali Papu imali smo vremena proučiti poznatu Švicarsku gardu, što je nama ženama bilo osobito zadovoljstvo. Naime, nekakvo nepisano pravilo je da ti muškarci moraju biti naočiti. A pisana pravila su sljeđeća: gardisti moraju imati švicarsko državljanstvo, besprijekorno vladanje, moraju biti katolici, neoženjeni, visok najmanje 174 cm, uglavnom nisu stariji od 30 godina. Danas su oni zaduženi za zaštitu pape i osiguravanje njegove palače, ali iza sebe imaju značajnu vojnu povijest. No iako je njihova uloga danas više simbolična, oni su ipak vojno obrazovani i imaju pravo oružje. Veliku pozornost izazivaju njihove odore.
Kada je Papa stigao, prisutnima se obratio na različitim jezicima govoreći o Godini vjere te kako čovjek u sebi nosi čežnju za Bogom i kako je ona postojana čak i u ovom našem vremenu koje se čini neosjetljivo na to pitanje. Hrvatima se posebno obratio prisjećajući se svog posjeta Hrvatskoj koji je bio posvećen obiteljima te ponovno istaknuo važnost obitelji i molitvu u obitelji. Na kraju audijencije molili smo Oče naš na latinskom.
Moliti s tisućama nepoznatih ljudi koje On povezuje, nešto predivno. Ne treba nam čvršća veza.
Kao što sam već napisala, audijencija se održava na Trgu sv. Petra ispred bazilike sv. Petra. Sam Trg projektirao je poznati talijanski kipar i graditelj Bernini u 17. stoljeću (kod razgledavanja Rima s vodičem često ćete čuti njegovo prezime). Trg je okružen kolonadama, stupovima u četiri reda koji su posloženi jedni iza drugih, a postoje dvije točke na trgu (s desne i lijeve strane) s kojih ta četiri stupa u koloni izgledaju kao jedan. Na sredini trga nalazi se još jedan od egipatskih obeliska koji je postavljen na postolje bez učvršćenja. Toliko je težak da sam sebe drži te je tako izdržao i nekoliko potresa. S desne i lijeve strane obeliska nalaze se fontane koje upotpunjuju simentričnost samog trga. Na kolonadama, ali i na bazalici sv. Petra nalazi se više od sto kipova. A kada gledamo prema bazilici s desne strane se nalazi papinska palača. Prozor papinih odaja je drugi s desne strane na gornjem katu.
Nakon audijencije imali smo nešto slobodnog vremena koje smo iskoristili za slanje razglednica u Vatikanskoj pošti. Znala sam da mora biti negdje s lijeve strane, ali sam ju vidjela tek idući dan. Nama je bila dobra i ona pokretna pošta u obliku kamp kućice. Poslali smo razglednice bližnjima i sebi jer ipak treba imati markicu iz najmanje države na svijetu.
Kada se grupa okupila slikali smo se na Trgu zajedno te smo se zatim pješice uputili iz Vatikana na lijevu stranu prema četvrti Trastevere. Šetali smo uz rijeku Tiber koja me, moram priznati, nije impresionirala. Skrenuvši od rijeke Tiber široke ravne ulice su postale uske i zavijene. Kažu da je to „talijanska četvrt“ i zaista jest. Ako zamišljate talijanske gradove s uskim, ponekad zavijenim ulicama okruženim kamenim kućama u sklopu kojih su brojni restorani i pizzerije – to možete naći u četvrti Trastevere. Mi smo se uputili prema trgu na kojem je crkva Santa Maria in Trestevere gdje smo se pomolili i razgledali. To je jedna od najstarijih crkvi u Rimu.
Dogovorili smo se da ćemo se nakon ručka opet naći na trgu ispred crkve koji naravno ima fontanu (inače ih Rim ima oko 300).
S obzirom da smo bili u toj tipičnoj talijanskoj četvrti nekoliko prijatelja i ja odlučili smo jesti nešto tipično talijanski – pizzu. Nije bilo teško naći pizzeriju, ali su one u blizini trga prilično skupe pa smo se malo udaljili. Našli smo jednu gdje je pizza bila 7€, nije mnogo povoljnije, ali nismo imali više vremena za traženje. Nažalost, pizzerija nije imala terasu tako da smo ostali uskraćeni za jedinstveni doživljaj jedenja vani, ali to ćemo nadoknaditi idućim posjetom Rimu. Unutra ima mnogo drvenih površina i otvorena kuhinja...Ne znam kako se to stručno zove, ali uglavnom iz pizzerije se vide kuhari dok pripremaju slasna jela. Čini mi se da su prostor pomalo natrpali sa stolovima, ali nije bilo tako strašno. Ipak je najbitnije jelo, a pizza je bila stvarno ukusna. No to očito ima i svoju cijenu...račun je bio prilično velik. Toliko u Hrvatskoj nikada ne bih dala za hranu, ali eto to je čar putovanja. Ono što još nismo znali je da naplaćuju i uslugu i to po osobi. Mi smo platili euro, ali u jeftinijim pizzerijama je usluga i skuplja. I prijedlog, ne preračunavajte eure u kune!
Kada se sita grupa opet skupila uputili smo se preko Tibera na Campo di Fiori, nešto kao zagrebački Dolac i Cvjetni trgu u jednom. Mi smo došli u vrijeme kada se tržnica zatvarala pa je bilo dosta smeća okolo, ali navečer je trg lijepo osvijetljen i jedan je od omiljenih okupljališta. Inače, na njemu je spomenik Giordanu Brunu koji je tamo 1600. godine spaljen. Jedno od mračnih razdoblja Crkve.
Nastavili smo šenju prema Piazzi Navoni, meni jednom od najljepših trgova koji sam vidjela u Rimu. Osim neizostavnih fontane i obeliska trg je okupljalište umjetnika. Mnogi slikari i karikaturisti tamo prodaju svoje radove, a možete i pozirati za njih. 
S Piazze Navone krenuli smo prema Pantheonu nekada hranu posvećenom rimskim bogovima, a danas katoličkoj crkvi Majke Božje i svih mučenika (začetak blagdana Svih svetih). Ta kružna građevina poznata je po svojoj kupoli koja ima otvor na vrhu kroz koji ulazi svjetlost, ali i kiša zbog čega su naknadno napravljene rupice u podu za odvodnju. Prije to nije bilo potrebno jer je vanjska strana kupole bila obložena broncom koja je stvarala nekakvo polje (ne razumijem se baš u fiziku) pa kapljice nisu mogle upadati u Pantheon (ili Panteon). Inače, ta kupola je jedna od najvećih u svijetu sa svojih 43, 3 m promjera. U Pantheonu su grobovi nekih značajnih ljudi kao što su slikar Rafael i kraljevi Viktor Emanuel II i Umberto I.
U blizini Pantheona nalazi se slastičarnica koja nudi 150 različith okusa sladoleda koju svakako preporučam. Nisam dobra u objašnjavanju smjerova, ali evo otprilike...kada gledate od Pantheona i zamislite trg ispred njega kao sliku, slastičarnica se nalazi u ulici desno gore J
Nakon što smo si zasladili dan krenuli smo na Quirinale (Kvirinal) još jedan od rimskih brežuljaka. Kada smo tamo stigli već se lagano spuštala noć pa je pogled na grad bio predivan. Na tom trgu se nalazi palača predsjenika Italije.
Od tamo smo se uputili na jednu podužu šetnju kroz Rim prema crkvi Santa Maria Maggiore na brežuljku Eskvilinu. Dok smo hodali nas nekoliko stalno je ispitivalo našeg vodiča što je koja građevina pored koje smo prolazili jer u Rimu nam se sve činilo povijesno značajnim. Tako smo prošli pored nekih novijih građevina u kojima su Talijanska banka i neki muzeji. Došavši pred crkvu susreli smo se s kardinalom Josipom Bozanićem koji nas je pozdravio i kratko razgovarao s nama. Prije ulaska u crkvu smo se slikali s njim. Na misi su bili hodočasnici iz Zagrebačke metropolije. Kardinal je potsjetio na Papine poruke, prenio Papino veselje zbog ovog našeg hodočašća, ukazao je na pokušaj da se roditeljima oduzme pravo na odabir odgoja svoje djece te rekao da je u ovoj crkvi grob Siksta V., pape hrvatskog porijekla. Inače, crkva je sagrađena na mjestu gdje je u kolovozu u 4. stoljeću za vrijeme pape Liberija pao snijeg.
Nakon mise autobus je došao po nas te nas odvezao do smještaja.
Post je objavljen 19.11.2012. u 18:12 sati.