Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crostojkovic1958

Marketing

DRINA PEZER - STOJKOVIĆ





JOSIP MANOLIĆ I NJEGOVA BANDA ZA MOJU

MAJKU DRINU PEZER TRAŽILI SU SMRTNU KAZNU


Pismo OZN-e (za bjelovarsku) oblast upućeno je Oblasnom komitetu KPH i komesaru X. korpusa „Zagrebačkog“, u kojem se izražava nezadovoljstvo radom Vojnog suda Komande bjelovarskog područja. (Br. 145 / 29. rujna 1944.) „Dragi drugovi! Vojni sud komande bjelovarskog područja pokazao se skroz oportunistički čak toliko daleko, da to ide na štetu naše borbe. U posljednji mjesec i pol dana isti sud nije izrekao ni jednu smrtnu kaznu, premda je bilo više slučajeva, da su optuženi zaslužiti smrt. Za slučajeve špijunaže, posve dokazane, sudi isti sud na šest mjeseca prisilnog rada u logoru s gubitkom građanskih prava i zapljenom jednog svinjčeta npr. slučaj Pezer Drine. Svaki sud u mirno doba sudi &sc aron;pijunažu smrću, odnosno teškom i dugogodišnjom robijom, a ovaj sud može da si priušti da sudi špijunažu sa jednim debelim prasetom. Osim toga ovih dana zapaženo je bezbroj neprijateljskih zbivanja. Smrt fašizmu – sloboda narodu!“



Tako je stajalo u pismo: Osjek Zaštite Naroda, kojime je rukovodio za bjelovarsko područje major OZN-e Josip Manolić. U sistemu partizansko-komunističke okupacijske uprave Josip Manolić provodio je okrutna ubojstva i brutalna mučenja. Optuživani su ljudi iz čistog mira. Ovaj prikaz obuhvaća sve one zaboravljene slučajeve pod kategorijom ubojstava i zarobljenika i talaca, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kad je u vojnim akcijama istrebljivanja HDH, na našim prostorima stradalo puno nevinih ljudi.



U svakom ratu su pobjednici useljavali se u kuće svojih protivnika, tj. neprijatelja, odnosno prisvajali su njihovu imovinu… Moja majka Drina Pezer, rođ. 09. 02. 1920. doselila je kao Hercegovka iz Cerovog Dolca kod Ljubuškog, točnije rečeno iz Donjih Mamića (Grude) Bosna i Hercegovina, u Grubišno Polje 1941. godine.



Ustaške porodice iz Hercegovine naselili su srpske kuće: Cremušinu, Ivanovo Selo, Grubišno Polje, itd. To je bilo 04. 08. 1941. godine. Sve je počelo kada je mamin rođak dr. Andrija Artuković, postavio maminog brata Franju Pezera rođ. 09. 09. 1913, za predstojnika ureda NDH-a u Mostaru. Koji je tako rečeno gurnuo svoju obitelj u smrt. Da bi se on (na skromnom hercegovačkom imanju) proširio sa svojom ženom i brojnom djecom, poslao je svoju majku Pezer Danicu i sestre: Drinu, Ivu, Dragicu, Katu i Šimicu,…, i brata Pezer Antu u tuđu kuću. Moja majka kao djevojka tek od 21 godinu, sišla je na kolodvoru u Grubišnom Polju sa (parnog) vlaka sa svojom obitelji. Ona se doselila na „Bilogoru“, među četničko leglo.



U napadu partizana na Grubišno Polje (1944. – 1945.), Manolić i njegove formacije NOB-a ubile su moga ujaka Antu Pezera, maminog brata. Partizani su zaklali Antu, koji je bio u ustašama i desetak drugih zarobljenih ustaša. Oni su ih pogubili bez suđenja, bacili su ih u jednu rupu. Bratić od moje mame Rade Pezer, Ustaški bojnik uspio se je spasiti, jer je pobjegao u Njemačku. Ovo su sjećanja na partizanske zločine i logore…



Komunisti su u svim vidovima izobličavali istinu. Kruna svega je - što danas, dokaz je, da njihov lažni sustav je propao. Trebala je pobijediti Njemačka i njeni saveznici, sigurno bi danas svi zajedno bolje živjeli. Još uvijek na vlasti imamo prikrivene komuniste, koji nikada za ništa nisu odgovarali. Na pragu tobožnje Hrvatske demokracije 1989. nije donesen Zakon o lustraciji i nije učinjena revizija.



HRVATSKI POKRET „ŠTIT“

Branko Stojković

Kontakt: 095/814-82-90

Ured: Masarykova 8, Bjelovar

U Bjelovaru, 18. 11. 2012.
http://crostojkovic1958.blog.hr




Post je objavljen 19.11.2012. u 15:27 sati.