Ne mogu zaspati jer se osijećam loše. Ne mogu prestati plakati, sebe okrivljavati za sve, sebe smatrati takvom da ne zaslužujem ništa i da nemam nikakvih kvaliteta. Nismo više u kontaktu već neko vrijeme. Bila sam dobro zbog toga, mene je okrivio za to. Drago mi je sto nismo u kontaktu, ali me naravno ono pokvareno u meni tjera u jad jer je on nastavio sa životom-zar ja nisam zaslužila nastavak, ja plačem u sobičku jer se osijećam ružno, jer sam bezvrijedna i svi me mrze, jer sam šugava kurva koja ne zaslužuje živjeti (po njegovim porukama).
Pitala sam se kada će doći na vidjelo posljedice njegovog odnošenja prema meni i sada me to udara svom snagom. Ne mogu spavati, plačem. Pomislila sam da je to jer mi je stalo do njega, onda sam krenula čitati poruke koje sam si spremila za slučaj da ikada pomislim da nešto osijećam prema njemu, njegove uvredljive i smučilo mi se. Najradije bih sada povratila. Kakav je moj strah to bio da se nisam mogla maknuti od te osobe, jesam li se bojala toga da ću sama ostati, da će nešto meni napraviti, zašto sam si to radila?
Kada mu ne bi odmah odgovorila na poruku dok bi bila vani, poslao bi mi milion poruka i isto me toliko puta zvao, krenule bi uvredljive poruke, s kime ga varam, kako sam kurva, da će doći i ne znam što napravit. Često je htio da se poslije mog izlaska nađemo malo vani, vjerojatno da me provjeri, jer jednom kada je tako bilo, nije me puštao najmanje dva sata i to na hladnoći smo stajali, on se derao kako sam kurva, unosio se meni u lice, ja sam se derala da me ostavi na miru, nisam se dobro osijećala. Nisam očekivala da mi netko pomogne, ali nitko nije ni policiju zvao. Kako toliko dernjave može proći nezapaženo?
Te poruke koje sam sada pročitala na mobitelu su me dotukle. Neke su stare i više od godinu dana i u njima mi prijeti kako moja obitelj za njega više ne postoji, kako će mi zaklati obitelj, mene, prerezati mi grkljan, ubiti me, kako me vara jer sam i sama kurva i ostale uvrede koje ne želim nabrajati. Jesam li možda tražila opravdanje u njegovom pijanstvu ako ga je tada bilo, više se ne sijećam ili sam mislila da ga volim ili sam bila dobra samo da ne dobivam ove prijetnje i da ne osijećam strah. Sada mi je muka. Povraća mi se od tih poruka, od svega kroz što sam prošla, kako se sada osijećam zbog toga. Kako mi je mogao to napraviti, zašto sam to dobivala od njega, jesam li to zaslužila ičime..čak i da gledam karmu, što sam u životu napravila da mi se to događa i ne da mi se više boriti sa zlom, nemam volje ni snage. Nisam u pmsu da odmah to isključim..
Uništavam se jer ne mogu zaboraviti sve što je bilo, pustiti prošlost, imam neke iluzije o cijeloj toj vezi, kao da nije bilo lošega, tj bilo je, ali naša ljubav je bila jača od toga. Stvaram si neke slike u glavi da sam ja kriva, da je on stvarno bio pažljiv prema meni i poštivao me, uvijek. Ne znam što se dogodilo u tih par godina, zaboravljam što mi je napravio, zato ovdje pišem..jer se bojim da ću zaboraviti sve to i da moja patnja, koju sada osijećam, će postati samo plod moje mašte. Kao da se ništa nije dogodilo. A već maštanjem nastojim uljepšati to što je među nama bilo.
Ja se sada stvarno osijećam bezvrijedno. Očito nemam samopoštovanja više, ne vidim svoj smisao, ne znam više što me veseli, koji su moji talenti, moje vrline, mana sigurno imam puno. Ne znam zašto bi se ustvari nekome svidjela. Samo se želim osijećati dobro i biti sretna sama sa sobom
Post je objavljen 19.11.2012. u 01:31 sati.