Marketing
KREŽMIĆI U ZAGREBU - 1.stavak: Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Polazak: 13. studenoga 2012., oko 8:10h ispred škole
Ekipa: Marija Frančić (pobjednica!), Iva Zane, Nives Novotni, Ana Faletar, Dominik Šabić, voditeljica Alida Sokolović, vozač Predrag i ja
Nakon što smo sve utovarili u kombi i na sigurno smjestili staklenke s pekmezom, lampaše i ostalo o čemu ćete u daljnjim tekstovima čitati, krenuli smo za Zagreb. U putu smo većinom mi u trećem redu bili u polusnu, u drugom redu Dominik je bio veseo, nudio mandarine svima i slikao ljude u trećem redu dok spavaju… Za čas smo bili u Zagrebu i na našem prvom odredištu: NSK
DOLAZAK
Prvo što smo primijetili dok smo se vozili prema NSK bilo je veliko gradilište. Iva je tvrdila kako je ona baš nedavno prolazila tuda i tog gradilišta nije bilo, na što je Dominik rekao da nisu mogli tak' veliku rupu iskopat' u tak' malo vremena (zaključak: il' ga Iva nije skužila prije, il' su iskopali tak' brzo). No da, spominjem to samo zato što je to gradilište odmah preko puta NSK što baš nekako kvari prvi vizualan dojam. Uza sve to, padala je i kiša, jutro je bilo sivo i tmurno, a meni su se kapci sklapali sami od sebe (hoće to tak' kad spavaš kojih 5h noć prije). Ali pustimo sada gradilište, kišu, moje kapke… NSK izvana izgleda kao jedno od onih mjesta za koje mislite da ćete se u njima izgubiti…
ULAZAK
Ulazi se na „push-pull“ vrata (to mi je ostalo u sjećanju jer mi se izvana učinilo da će biti ona vrata koja se sama vrte, kao npr. u Avenue Mallu… ali ne, ipak se morate sami potruditi ući). Odmah po ulasku popikani su kišobrani po rupama na držaču za kišobrane ili samo naslagani na neke rešetke. Uglavnom, zanimljiv i jednostavan sistem koji baš ne bih znala opisati (eto, dođem u ZG i čudim se sustavu odlaganja kišobrana). Svi smo se složili, nakon zajedničkog konzultiranja, da svoje kišobrane nećemo samo tako tu ostaviti da ne bismo bez njih i ostali. Eh, nakon što sam se načudila vratima i kišobranima, napokon sam se osvrnula po prostoriji. Reakcija: woow… Unutrašnjost je iznimno velika, a metalno-staklena konstrukcija daje moderan i veličanstven izgled.
GARDEROBA
Gospođa Amelija Tupek iz informacijske službe NSK pokazala nam je da sve stvari možemo ostaviti u garderobi. Svi smo pomalo nesigurno krenuli prema tamo, zastali pred garderobom i nagovarali jedan drugoga da on ode prvi. Nakon što se napokon netko (ne sjećam se više tko) odvažio, svi smo stvorili red iza njega na što nam je čovjek koji radi u garderobi rekao da je to strana za podizanje već ostavljenih stvari, a ne za primanje (bar ću to znat' kad odem na faks za koje dvije godine). Nakon što smo ostavili stvari i dobili ključiće, gospođa nam je održala uvod o NSK.
TOUR DE MEGAVELIKA I ÜBERTIHA KNJIŽNICA
Prije svega, evo ukratko što smo čuli u tom uvodu:
- smještaj: nakon što su svoju zgradu ustupili Hrvatskom državnom arhivu, nova zgrada otvara se 28. svibnja 1995. (dan rođenja naše profe Alide!) u Ulici Hrvatske bratske zajednice 4 (nek' se nađe i adresa)
- zadaća NSK: „čuva i štiti hrvatsku nacionalnu zbirku knjižnične građe (tiskane i elektroničke), rukopise, stare knjige, grafike, zemljovide i muzikalije.“
- fond knjižnice: 3 milijuna svezaka
- korisnici: preko 20 tisuća njih
- otvorena je 24h (zadnje se može ući u 21h, a ostati najkasnije do 24h)
- ne smiju se unositi nikakve torbe (osim za laptop) kako knjige ne bi „dobile noge“
- hrana i piće ne smiju se unositi zbog šuškanja, prolijevanja, rasipanja ’ za to postoji restoran i kavana na petom katu
Na našoj turi prvo smo obišli četvrti kat sa čitaonicom za prirodne i primijenjene znanosti. Voditeljica Amelija rekla je kako joj je građa koja se tamo nalazi (knjige iz matematike, fizike…) najzanimljiviji dio. Kasnije sam ju priupitala kako to da je u ovoj struci ako voli prirodne znanosti. Na to se nasmiješila i rekla kako se samo šalila: „Ja sam za zadatke iz tih predmeta uvijek koristila dobru formulu, ali nikad mi nije ispao točan rezultat.“ Na tom istom katu otišli smo u čitaonicu časopisa gdje su nam priredili naš Trythonus (naime, kad god se u RH nešto tiska, mora se jedan primjerak dostaviti u NSK pa tako i naš Trythonus).
Nakon naslikavanja s našim časopisom, otišli smo na drugi kat u obilazak zbirke muzikalija i audiomaterijala s čitaonicom i slušaonicom. Tamo nas je dočekala voditeljica Muzičke zbirke, gospođa Tatjana Mihalić (bivša učenica naše škole). Vidjeli smo dvije stare gramofonske ploče s početka 20.st. te originalne notne zapise Blagoja Berse. Zbirkom se mora postupati oprezno, nositi rukavice pri rukovanju i držati u točno određenim uvjetima.
Žurilo nam se pa su neki ostali (pomoću rukavica) pregledavati Bersine zapise, a mi drugi otišli smo do slušaonice. Fina mala sobica s plazmom, kaučem i stvarčicama za reprodukciju (uopće se ne razumijem u tehnologiju pa nemam pojma što točno spada u te „stvarčice“ koje spominjem).
Na ekranu se prikazivala opera Ruslan i Ljudmila na što je profa obećala (i ovim ju putem na to podsjećamo!) da ćemo se uskoro zaputiti ponovno u ZG te pogledati neku operu u slušaonici NSK u sklopu nastave povijesti glazbe. Trebali smo nakon slušaonice otići na računalni odjel, ali žurilo nam se pa nas je samo došla pozdraviti profina bivša kolegica iz srednje Zvjezdana Markesina koja radi na tom odjelu.
IZLAZAK I ODLAZAK
Pokupili smo svoje stvari iz garderobe (ovaj put od prve stali smo u ispravan red) i otišli smo se slikati kraj piramide knjiga. Ona se sastoji od 20 000 knjiga koje su donirale mnoge škole, pojedinci i sama NSK povodom Mjeseca hrvatske knjige te je nominirana za Guinnessovu knjigu rekorda. Nakon što smo dobili malene vodiče o tome kako se snaći u NSK, požurili smo se van jer smo kasnili…
E, da, zaboravila sam spomenuti…
Svi smo bili oduševljeni knjižnicom, ali posebno je oduševljena bila Iva koja je nekoliko puta ponovila da bi mogla živjeti u njoj, samo da joj još klavir fali. Voditeljica Amelija rekla je kako se prisjeća da možda čak i ima klavir negdje u zgradi iz dana kad je knjižnica imala svoj zbor. To je još više utvrdilo Ivinu odluku da se nastani tu.
Eto, Iva, na tak' velikom mjestu ionako te ne budu ni skužili, go for it!
Monika Majstorović
Post je objavljen 18.11.2012. u 20:59 sati.