Marketing
/Dida/
Neke je ljude uvijek tako lako zavoljeti. Neke nikad ne možemo prestati pa i kad nisu blizu nas. Tako smo se našli moj Dida i ja. Imala sam jednog rođenog djeda kojeg sam upoznala i kad sam bila 15 ili 16 godina i taj je jedini djed umro od raka za vrijeme rata u bolnici u Klenovniku. On je bio za mene umjetnik, ponekad filozof i zabavljač na svoj način, i uporan. Bilo mi je žao kad je umro. Nekako sam valjda uvijek tražila tu figuru djeda kroz život...bake su bile obje svaka na svoju stranu otkačene, ali nedostajao je djed. I tako sasvim slučajno, ali otvorena srca upoznali smo se moj Dida i ja. Ja sam njega pitala hoće li on biti moj usvojeni Dida, one je rekao da hoće i ja sam bila njegova usvojena unuka. Uz Dida sam dobila i Baku. Tako sam bila sretna s njih oboje.
Naše je vrijeme uvijek bilo onako dragocjeno: provedeno u šetnji, u kupnji ili u posjetama drugim ljudima, čitanju ili molitvi ili običnom razgovoru. Bilo je to ono nešto što rijetko se može dati i dobiti - vrijeme provedeno s nekim. On je bio netko tko je znao slušati i vidjeti čovjeka...prepoznati potrebu i reći mudar savjet, obrisati suzu i ponekad ako je čovjek voljan čuti kritiku na svoj račun (ali to je govorio nama koje nas je volio). Dugo nisam upoznala nekoga tako otvorenog za slušanje Božjih riječi i prepuštanja svoga života Bogu, bez pretvaranja, onako istinski. Bibliju je najviše volio jer ipak od nje kao kršćani živimo svaki dan. Sve moje za njegovu preuzvišenost je shvatio ozbiljno i dijelio je svaki listić u njegovom prijevodu i svojom rukom prepisivao velikim tiskanim slovima zbog svog vida, i bolje čitljivosti. Uvijek su me radovala njegova mudra pisma koja su ponekad liječila moju dušu i davala joj smjer za dalje, ali i za rast i zajedničku duhovnu borbu...Još uvijek ih imam kao posjetnik , ona su onako svevremenska i opet onako napisana svima, iako su bila upućena meni. Uvijek sam se radovala novom susretu, ma kako mali bio.
On je uvijek bio spreman za otići u ruke Onome kome je vjerovao.
Otišao je...
Baka je ostala...
Danas sam rekla mami i tati da je Dida zaspao jučer 15.11. ...Bili su tužni...iako moram reći nisu se mnogo družili, ali ipak...neke je ljude tako lako zavoljeti za zauvijek...
Post je objavljen 16.11.2012. u 21:45 sati.