Otprilike u isto vrijeme kao i prošli post, na istom portalu objavila sam i sljedeći tekst:
"Presude generalima Gotovini i Markaču, pristrane i politički tendenciozne, imat će kratkoročnih i dugoročnih posljedica kako na unutrašnjem, tako i na vanjskopolitičkom planu.
S obzirom kako su djelovali, odnosno kako su propustili djelovati, i naši vodeći političari dali su, u izvjesnom smislu, svoj doprinos da presuda izgleda ovako kako izgleda.
O političarima sam već pisala i na blogu i u kolumnama, a kako nam predstoje izbori i predizborna kampanja, o njima će biti još dosta govora.
Zbog toga ću danas, na jedan specifičan način, govoriti o dvojici naših prošlih predsjednika države, koji su posredno, ili manje posredno, bili relevantan činilac za sud u Haagu, odnosno za donošenje presude u obliku u kakvom je donesena.
No, prije toga samo par riječi o „Oluji“ na numerološki način.
Stalniji čitatelji već znaju da su brojevi Srbije 1 i 5, a brojevi Hrvatske 11/2, 8, 9 i 6. Najkraće – za svaku državu najbolji su oni političari koji u svojim numerološkim podacima imaju brojeve svoje zemlje, jer na taj način neposrednije i snažnije „osjećaju“ vibracije svoje zemlje, a najblagotvorniji i najdjelotvorniji su oni događaji, pokreti i zbivanja koji, u svojem nazivu ili datumu održavanja, imaju čim više istih ili kompatibilnih brojeva sa brojevima odnosne države.
Vojno redarstvena operacija „Oluja“ počela je 5.8.1995. godine. Puni naziv operacije je u broju 7, sam naziv „oluja“ je u broju 5, dan je u broju 5, a Životni put „Oluje“ je 1. Brojevi 1 i 5, kao brojevi Srbije, nikako ne mogu biti, s obzirom na njezinu umiješanost u rat, dobri, odnosno sretni, za Hrvatsku, a i broj 7 nije hrvatski broj. Osobno sam sigurna da bi potpuno ista vojna operacija poduzeta nekog drugog dana, datuma skladnog s brojevima Hrvatske, imala i drugačiju sudbinu.
Istovremeno, brojevi 1 i 5 pokazuju da je „Oluja“ itekako važan događaj i za samu Srbiju.
Što brojevi govore o predsjednicima Tuđmanu i Mesiću i njihovom načinu i stilu djelovanja u najširem kontekstu zbivanja oko „Oluje“?
U studenom 2009., pripremajući se analizirati kandidate na predstojećim predsjedničkim izborima, za zagrijavanje sam počela računati Mesićeve brojeve – i ostala sam više nego iznenađena.
Naime, drugi hrvatski predsjednik, po stilu obnašanja vlasti, po percepciji u društvu, bio je tipičan broj 3.
Broj 3 je broj samoizražavanja, inspirativnosti, imaginacije, sreće, društvenosti, radosti, smijeha i uživanja u životu. Ako se živi negativno, daje ekstravaganciju, pomodarstvo, pretjerivanje,ogovaranje, nedovoljnu iskrenost, samoživost, brbljavost, gubljenje smjera, kriticizam, sklonost neopraštanju, nezavršene poslove.
Imidž predsjednika Mesića u dobrom dijelu javnosti - kao vic-mahera, kao osobe koja je više uživala u predsjedničkim povlasticama nego što se naradila, zatim njegov odnos prema nekim događajima još iz 2. svjetskog rata i odnos prema njegovom prethodniku – savršen su primjer negativnih osobina broja 3.
S obzirom da su dva najvažnija broja, broj Životog puta i zbirni broj imena i prezimena, za Mesića 8, znači broj politike, moći i javnog djelovanja, može se zaključiti da on nije baš slučajno postao predsjednik – i to u dva mandata. Jaka šestica u njegovim podacima ublažava ambicioznost i zahtjevnost osmica, no s druge strane donosi i neke manje poželjne osobine, kao lijenost, neodlučnost i pretjeranu štedljivost.
Kad smo već kod broja 6, mala digresija - u novinama se ovih dana moglo pročitati da je Mesić u Haag poslao 666 dokumenata koji se odnose na događaje za vrijeme trajanja domovinskog rata. Simbolizam broja 666 puno je složeniji i višeznačniji nego što se to općenito misli, međutim u kolektivnoj svijesti velikog dijela čovječanstva, točnije zapadnog civilizacijskog kruga kojemu i sami pripadamo, ovaj broj je simbol Sotone i sotonskih djela, antikrista, bezmjerne bezbožnosti, dok bi R. Allendy rekao da je 666 broj ljudske Karme u odnosu na Kozmičku karmu.
Međutim, sve to ne objašnjava činjenicu da su njegovi mandati po klimi i energiji djelovanja, pozitivni za pristaše, a negativni za oponente, realizacija broja 3. Kako on nema nijedan broj 3 u svojim numerološkim podacima, postavilo se pitanje kako je to numerološki moguće, a jedini mogući odgovor bio bi da je Mesić, u stvari, treći, a ne drugi hrvatski predsjednik.
Zato sam se, za provjeru, probala prisjetiti klime i osobina djelovanja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Jer ako je Mesić treći, Tuđman bi, kronološki, trebao biti drugi hrvatski predsjednik.
Dva je broj suradnje, opreza, taktičnosti, obzirnosti, ljubaznosti,skromnosti,diplomacije, skupljanja podataka,posredništva,tajnog djelovanja, mirotvorstva, na djelu su čimbenici ne uvijek vidljivi na površini. U negativnom smislu daje plašljivost, strah, sramežljivost, usamljenost, depresiju, smetenost u društvu, kašnjenje, ekstremnost u stavovima, previše pažnje detaljima, prepredenost, pedanteriju, ne zna živjeti s drugima.
I doista, moram priznati i na osobno iznenađenje, ako se imaju na umu i pozitivne i negativne osobine broja 2, u načinu vođenja i države i vojske može se naći dosta primjera tipičnih za djelovanje broja 2. Naglašavam da se ovdje ne radi o vrijednosnom prosuđivanju u smislu je li bilo ili nije bilo oportuno tako djelovati, već jednostavno o činjenici da se djelovalo kao broj 2. Također, mislim da je potrebno jasnije razlučiti njegovo osobno djelovanje od djelovanja njegove obitelji.
Neki primjeri: sklonost diplomaciji i uvažavanju i prihvaćanju raznih posrednika, sklonost pregovaranju i sklapanju primirja i onda kad bi tipična jedinica dovršila posao ( primjer je Sarajevski sporazum sa samog početka 1992.godine u trenutku kad su srpski pobunjenici u zapadnoj Slavoniji bili pred porazom), povlačenje iz Bosanske Posavine, zaustavljanje pred Banja Lukom, Daytonski mir s izrazito lošim datumom potpisivanja 14.12.1995.,koji, sa dvije petice, ukazuje na ishitrenost, probleme u konkretizaciji,moguće mutne poslove, nestabilnost, a znamo i da je broj 5 sretan broj za Srbiju. I sam način na koji je donio odluku da stavi potpis na Daytonski ugovor, po riječima Mate Granića, tipičan je primjer negativne realizacije broja 2. Još jedan primjer je pomilovanje velikog broja pobunjenih Srba nakon domovinskog rata. Sklonost posredništvu predsjednik Tuđman je pokazivao i poslije rata balansirajući između dvije struje u HDZ-u.
Tko bi onda bio prvi hrvatski predsjednik? Moguće je razgovarati o nekoliko mogućnosti, no zbog nezdrave, čak shizofrene, klime koja se stvara kad god se govori o hrvatskoj povijesti, najbolje je to pitanje za sada preskočiti.
Post sam završila rečenicom: „Ono što jest važno za mene kao numerologa je to da sam sigurna da će sljedeći hrvatski predsjednik raditi u klimi broja 4 ili će četvorku imati kao jedan od svojih najvažnijih brojeva“.
Nešto manje od dva mjeseca nakon toga, dobili smo novog predsjednika Ivu Josipovića, čiji je glavni broj, broj Životnog puta, 4.
Brojevi doista govore – treba ih samo znati slušati.
Post je objavljen 15.11.2012. u 21:16 sati.