Marketing
Deda , jel ima senfa ?
Mogao bi napisati da ova priča počinje ranih 70-tih u malom selu ispod Kozare(Bih) pod nazivom Ivanjska , rodio se Josip , ili možda rođenjem kasnih 70-tih rođenjem Marije , ili pak 75-e se rodio bebač pod imenom Neven.Bio bi u krivu , iako su svi ti bebači jako bitan element moje/naše današnjice.
Prava priča ustvari počinje u kutinskoj rađaoni 6.6.1978 , kada majka pod imenom Dajana , na svijet donosi TO čeljade.Kao i uvijek pomalo tvrdoglav , nisam se dao lagano vanka.Uglavnom izlazimo na svijet na glavu ,no ovaj klinac je svima dao do znanja šta misli o ovome svijetu od prve sekunde , provirivši-pokazavši prvo dupe.
Volio bi da sam imao hrabrosti i kao starija momčina pokazati svim dušebrižnicima sličan film , možda sad malo dlakaviji, možda , ne možda-sigurno , ali eto , ispadoh na čast svojim dragim roditeljima BEČKA škola , pa je to ostao samo san.
Josip , Marija , Neven i Goran, imali su dvije zajedničke stvari , volili su trčanje i nisu volili prodavanje magle.Tako nastadoše Maratonjare.Sve ostalo je povijest
, koju ću jednog dana moći uz logorsku vatru prepričavati unucima.Dobro , vjerojatno neću , jer će unuci biti zaokupljeni playstation 8-micom , al dobro zvuči.
Svaki trening , svaka utrka , svaki novi član , nešto je posebno.Stvarno je nešto fantastično ,kako se upoznasmo sasvim slučajno , iako živimo u istom gradu 10-15-20 godina, prolazimo jedni pored drugih , ne poznajemo se , možda se samo znamo iz viđenja , pozdravimo sa BOK i to je sve.Stvarno je posebno kad upoznaš te fenomenalne ljude poput Tome,Davora,Eda,Luke itd. i postanu ti svakodnevnica skoro kao obitelj.Možda netko misli da su Maratonjare neki super-profi atletičari ili pak idioti koji se naganjaju po šumama i gorama , čak bi tu zapostavio ovo trčanje , odnosno , iz trčanja se rodilo nešto puno,puno više.Da to su Maratonjare.
Ne , nije ovo tekst o 1. , 2. , 3. , 5. ligama , bodovima , vremenima , sekundama , mjestima.Ovo je priča o nečem puno vrijednijem , nečemu IZNAD , koje nažalost mnogi neće moći doživjeti.
Krenulo nas je četvero , sad nas je 20.Neki su bili , probali , pogledali , otišli.Hvala im.Drugi će doći i čekamo ih raširenih ruku.Da Helena i Antonio , TO STE VI.
Mogao bi pričati danima , satima o svojim rezultatima al sve se u konačnici svodi na to da je svaka moja utrka bila SAVRŠENA , pa pogledajte vremena ako to nekoga zanima.Trčati sa Tomom na Pliticama , Sašom u Šujici , Davorom i Lukom na Jarunu , Pezom i Pazom u Brodu,ekipa Ljubljana......minuta,sekunda.....nemojte me zahebavat.Koje imaš vrijeme?Zajebavaš me!
Imam najbolje vrijeme , nema boljeg , probaj i ti.
INAT je hebena stvar , iako mi je možda najbolja stvar ikad od Gibe a kaže „VEĆ JE VRIME DA SE POMIRIM SA SVITOM I TIHO KO DA ZARONIM NA DAH , U SVEMU SAD MOGU NAĆI NEŠTO LIPO , I REĆI ŽIVOTE , DOBAR TI DAN“ ali ne mirim se sa svitom , nemrem , možda jednog dana.Još nije vrime.Idemo dalje i LIPO nam je.
To stoji.
Maratonjare su među najboljim maraton klubovima Hrvatske , samo zbog INATA.Inat je heben , pogotovo kod ovog malog koji je pokazao prvo šupčinu danjem svijetlu.Možda se netko zahebao i mislio da smo brzi.Ne , nije to.
Unuče moje , jednom daaaaaaavno tvoj djed Goran i njegovi prijatelji trčali su 1. maraton ligu......a kobasica nabijena na štapu , gurnuta u vatru.Dok vatra pucketa , kobaja se na štapu preznojava.Neće mi vjerovat , mislit će da je još jedna dedina RATNA priča.Roknut će kobaju i otić spavat.Šta se može , takva su današnja djeca.
1.Hana , Chiara , Sandra
2.Čoxovi seniori
3.Marija,Ana,Ivana,Tomo,Davor,Saša,Pez,Luka,Darko,Marijan,Neven,Mario,Marko,Ivek,Ed
HVALA VAM , bez Vas bi ovo sve bilo nemoguće !
Pričat ćemo unucima istu NEVJEROJATNU priču.MARATONJARE KUTINA 1.liga 
Post je objavljen 15.11.2012. u 06:20 sati.