Hoćeš li kad raširim svoje ruke
poletjeti u moj zagrljaj?
Slobodno reci, hoćeš li ili nećeš,
nazovi me telefonom:
091911... znaš već
jer ja ću onda, ako nećeš,
ako uopće raširim ruke,
očekivati vjetar ili osamljenog neznanca.
Šteta je da se ruke razmetno prosipaju
i da moja netom oprana kosa miriše u prazno.
Pišem preventivno
da umaknem književnosti i njenim
rekreativnim patnjama
ili naprosto iz pristojnosti,
obzira prema lišću koje zadnjih dana predano umire,
nedužnim očima ulične rasvjete, ulici...
Stoga, lijepo te molim, izjasni se,
nazovi me telefonom
i neka nijedno lice ne problijedi
u tihim međuprostorima očekivanja
i noći.
Post je objavljen 14.11.2012. u 09:20 sati.