Ulazim sinoć u City Center One i odmah na vratima dobijem Božićnu pljusku. Tek smo na polovici studenog, a već nam se sa polica trgovina smiješe figurice Djeda Božićnjaka, već se prodaju ukrasi za bor i božićni slatkiši. Kao da sam upala u neki drugi svijet. Rekli bih, u bajku, da ne znam da se iza cijele priče ne krije nečija (bolesna) želja za profitom. Kad sam bila dijete, Božić bi se počeo "osjećati" negdje polovicom prosinca, iza sv. Nikole i sv. Luce, koji tjedan prije samog blagdana. Danas, do 25.12. naprosto otupim na sav sjaj oko sebe. A nekoć mi je to bio najdraži blagdan, središnji dan u čitavoj godini. Sad je samo početak nekakvog kapitalističkog ciklusa koji nema za cilj širiti radost blagdana već profitirati i to igrajući na kartu emocije (Pa kako ćete odoljeti kupiti čokoladnog Djeda Mraza svome djetetu. Kakav ste vi to roditelj?).
A onda će se iza Tri kralja svi ukrasi povući sa polica. Kako kasa ne bi patila, isti dan na njihovo mjesto dolaze maske za maškare. Ali ne rade to poslodavci samo radi sebe, to je za dobrobit društvene zajednice – važno je pripremiti pokladnu masku na vrijeme.
U veljači sreći nema kraja jer je tu još jedan, za Hrvatsku vrlo važan dan, Valentinovo. Pokažite osobi koju volite Vašu ljubav tako što ćete kupiti bombonijeru u obliku srca ili plišanog medvjedića, ovoga put samo za vas na akciji, za samo 34.99! Možete se svađati i mrziti čitavu godinu, ali za Valentinovo se ljubite i darujte. Samo loš momak neće curi za Valentinovo pokloniti crvenu ružu i plišanu igračku. "Nemojte kriviti nas kad vas cura ostavi. Mi, vaše drage trgovine i trgovački lanci, učinili smo sve što je u našoj moći da svojoj najdražoj donesete materijalan dokaz (kvalitetan, ali vrlo povoljan!) vaše beskonačne ljubavi.
Zatim slijedi korizma – vrijeme skromnosti, odricanja, iščekivanja i pripreme za Uskrs. Trgovine zanemaruju prve tri stavke, ali zato revno rade na pripremi za nadolazeći blagdan. Ne, naravno, na duhovnoj pripremi, već materijalnoj. Uskrs nije Uskrs bez pisanica, čokoladnih jaja, pilića (onih ukrasnih, ali u posljednje vrijeme i onih živih, mada to nije najsretniji naziv jer njihov život u velikom broju slučaja završava po Uskrsu) i uskrsnih zečeva. Na stranu stavimo vaše vjersko opredjeljenje, Uskrs je u Hrvatskoj tradicionalno blagdan za kojega se veže odlazak na misu, ukrašavanje pisanica i pravljenje sirnica. Sve je to jednostavno dio običaja. Običaja koji danas, pod utjecajem velike Amerike, padaju u vodu. Sada je uskrsni zeko simbol Uskrsa. Lakše ga je, valjda, prodati od figurice uskrslog Isusa Krista.
Sljedeći dio ciklusa je – ljeto. Ono kalendarski započinje 21. lipnja, ali u tom se slučaju javlja preveliki vremenski odmak od uskrsnog shoppinga . Kako je vrijeme novac, bogovi kapitalizma odlučili su da se ljeto na policama trgovina servira nešto ranije. Tri do pet dana nakon Uskrsa. Odjednom je sve puno igračaka za plažu, koluta, rukavića, štramaca/dušeka/luftića, šatora za plažu (novi trend na hrvatskim plažama), kupaćih kostima, ručnika,... Nema čega nema. Požurite, nemojte ljeto dočekati nespremni i, ne daj Bože, u prošlogodišnjem "badiću"!
Ciklus se nastavlja početkom školske godine. Bilježnice, olovke, flomasteri, tempere, mape, knjige i ostali školski pribor. I ono najbitnije – torbe i pernice. Ja sam nosila jednu torbu od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, drugu od petog do osmog. I nije bilo ni govora o kupnji nove torbe dok se stara ne pokida. Danas djeca prate modu. Hello Kitty je,ono, "totalno last year", ove godine nosi se Winx! Zadržavanje stare torbe nije opcija.
Posljednja faza u potrošačkom ciklusu su Svi sveti i Dušni dan. I za ove dane koji bi, po mome mišljenju, trebali biti obilježeni intimno i u tišini, nametnuta je potrošačka groznica: na svakom koraku prodaju se lampioni svih boja, veličina i oblika i sve vrvi od krizantema. Pravila su jednostavna: Tko nema dovoljno svijeća i cvijeća na grobu sigurno za života nije bio omiljen.
I tako trošimo i trošimo i trošimo... Naravno, uvijek imamo dobar razlog za to. Nije bitno što zato upadamo u minuse i što si, možda, zbog novih božićnih ukrasa (oni lanjski su démodé) nećemo moći priuštiti hranu ili gorivo. Ako nešto stoji na polici u trgovini i svi to kupuju, onda valjda svi to moramo i imati.
Podliježemo pravilima zapadnog društva, iako je ono ponekad daleko od naših običaja. Stvaramo novu tradiciju dok kao ovce čekamo red na blagajni, a trgovci zadovoljno trljaju ruke zbog lako zarađenog novca.
Post je objavljen 13.11.2012. u 16:42 sati.