Fernand Braudel je svojedobno istaknuo kako svaki grad, kako bi preživio, mora imati svoje ruralno zaleđe iz kojega stanovnici nose svoj tržak u grad i prehranjuju ga. Uzgoj hrane pripada ruralnome i nije, barem ako govorimo o gradovima 19. i 20. st, dio urbane vizije, rasta modernog grada. Mjesto spoja ta dva svijeta - ruralnog i urbanog - je tržnica, trbuh grada, pa su tako i Zagreb prehranjivale obitelji i kumice iz ruralne okolice Zagreba - Bukovca, Šestina, Gračana, Čučerja, Markuševca... Kumice s košarom na glavi na zagrebačkim sajmovima spominju se još u 15. stoljeću, a danas je njihov lik reaktualiziran ne samo kipom kumice Barice na Dolcu (postavljen 2006.) nego i turističkim insceniranjem kumica u nošnjama koje sezonski nekretnine Zadar, od lipnja do listopada, petkom i subotom, prodaju svoje proizvode.
Ovo potonje je projekt Turističke zajednice grada Zagreba i Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo koji je pokrenut prije godinu dana i kojim nastoje očuvati i oživjeti stari zagrebački duh. Jedan od zadataka spomenutog Gradskog ureda je i promicanje poljoprivrede, te poticanje i potpora programima udruga i drugim subjektima u djelatnostima poljoprivrede, no o urbanom vrtlarenju nema ni riječi. Vrtlarenjem za prodaju se u Zagrebu nisu bavile samo prigorske kumice nego i dio doseljenog stanovništva nakon Prvog svjetskog rata - Bugari - koji su na tadašnjoj gradskoj periferiji uzgajali povrtlarske kulture za prodaju.
Post je objavljen 12.11.2012. u 20:32 sati.