Pregled posta

Music LP-Underground - #101

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 11.12, 2012 u 19:10 sati

David Kubinec's Mainhorse Airline -
- "The Geneva Tapes"

Vracamo se nasim (underground) vodama.
Cak stavise, strmopizdit cemo se u najdublje vode undergrounda, i zaroniti u dubine gdje svjetlost novca rijetko dopire.

Ponovo neobicne emisije o jos neobicnijim sudionicima.

Prilikom sastavljanja koncepcije emisije, nametnule su mi se skoro, nepremostive zapreke u realizaciji ideje o predstavljanju obe grupe, David Kubinec's Mainhorse Airline i Mainhorse, kako sam najavio, u jednoj emisji.
Pustajuci cijele albume u jednoj emisji, plus tekstualni dio, emisija bi bila preduga.
Pokusavajuci izbaciti pojedine teme sa obaju albuma, u cilju kracenja emisije u neki razumini termin trajanja, sakatija san albume do neprepoznatljivosti.
Jedino sta mi se nametnulo kao kompromisno i finalno rijesenje, je bilo ovo sta sljedi.
Napravit cu dvije emisije u kojima cu se moci posvetiti u potpunosti grupama i njihovim clanovima, sta je jos interesantnije, njihovim karijerama nakon raspada grupa.

Dakle, ovaj utorak ide David Kubinec's Mainhorse Airline, i njihov album "Geneva Tapes", a sljedci utorak Mainhorse i njihov istoimeni album.

Dakle, ide ono pitanje:
Sta je zajednicko grupi David Kubinec's Mainhorse Airline i nasoj grupi Stijene?

Odgovor na ovo intrigantno pitanje cete saznati ako budete s nama na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!

Dunque, ide poslastica ranog undergrunda, ili kako su nazvali album povodom njegovog izdanja, skoro 40 godina od nastanka snimaka, “Izgubljeni klasik progresivnog rocka”, – David Kubinec's Mainhorse Airline i album “The Geneva Tapes”.

Povjest banda zapocima 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno sa basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznacajnijih grupa u povjesti ranog progresivnog rocka.
Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Svicarske u Englesku.
Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevaca/kompozitora David Kubineca, koji je bio u sastavu World of Oz.
World of OZ je vec postao poznat na Engleskoj sceni, zahvaljujuci posjeti top ten liste singlova sa pjesmom “Muffin Man”.

“Muffin Man” je autorsko djelo Davida Kubineca kojim pokazuje svu raskos svog talenta.
Boja zvuka i sama tema je pomalo arhaicna, i dakako, kao i vecina materijala sa ondasnjih top lista, mozda ce se ciniti da nije bas dobro podnjela zub vrimena, ali sve to opravdava svojim neortodoksnim pristupom instrumentima i kompoziciji.

No i bez svega toga, dobro kotira kao dokument vremena, a i ajmo je poslusat radi boljeg razumjevanja onoga sta ide nakon nje.

World of Oz - The Muffin Man

Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promjenili ime u Mainhorse Airline.
Po samom osnutku su skrenili paznju na sebe, svirajuci muziku, poznatu na Otoku, ali na nacin koji do tada jos nije bija vidjen.
To im je dakako donjelo instant angazmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvecim zvjezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie.
U ovom kontekstu, interesantno je za napomenuti, da su na nekim samostalnim koncertima, kao predgrupu odabrali jednu mladu, perspektivnu grupu, Supertramp.
I cak stavise, ti nastupi se uzimaju kao sluzbeni uzlet jedne od najvecih grupa svih vremena.

Po nekim izvorima, izvodeci ranu psihodeliju protkanu simfo-rockom, band se cak smjestao i ispred legendarne grupe Nice.
Osobno se s tim nebi slozio, ne zato jer su jedni bolji od drugih, vec jednostavno, sa muzicke strane, ipak postoje razlike koje se ne mogu usporedjivati, a da se ne predje prag u kojem ukus determinira misljenje.

Sa druge strane, odbacujuci sizofrenicni space uticaj, band se namece kao prihvatljiva alternativa grupi Egg.

Na ovom mjestu moramo napomenuti, da je mozda najveca zasluga ovog sastava, to sta je u neku ruku utabao stazu kojom su krenili Emerson, Like & Palmer i napravili to sta su napravili.

Jer, podsjestimo se, istine radi, Morazov pristup klavijaturama i Ristorijevi klasicni temelji, u kombinaciji sa Kubinecovim talentom u komponiranju, te neosporna i neupitna virtuoznost svih clanova banda, daju formulu na kojoj su Emerson, Like & Palmer izgradili kompletnu karijeru.

Mozemo isto tako, bez srama reci, da je David Kubinec's Mainhorse Airline bija veliki sastav, koji jednostavno nije imao srecu pronaci put do sirokih masa iz jednostavnog razloga, bio je ispred svog vremena, publika nije bila spremna za njih!

Ajmo se vratiti nasoj prici.
Nakon pocetne euforije doslo je vrijeme za snimanje prvog albuma. Kako band ipak nije bio zapljusnut kisom novca, radi manjih troskova, odlaze u Svicarsku, te u lokalnom studiju snimaju deset tema, koje ce nazalost, svjetlo dana ugledati tek nakon 40 godina.

Po snimljenom materijalu, prica ide dalje, ali ne bas onako kako su sudionici prizeljkivali.

Naime, umjesto da se album izda i da grupa krene na turneju kojom bi ga promovirala , David Kubinec dozivljava srcani udar.
Znajuci koju je ulogu David odigrao u okviru banda, nije cudno da se po njegovom hospitaliziranju grupa jednostavno raspala.
Sa njenim raspadom, i snimljeni materijal odlazi na police.

I tako se lagano priblizavamo centralnom djelu veceri.
Naime, album se skida sa polica i objavljuje 2007 godine.
Samo njegovo izdavanje nije izazvalo burne reakcije niti senzacije.
Nitko nije kidao zile ispred prodavaonica cekajuci u redovima, da se otvore, kako bi se kupio svoj dragocjeni primjerak.
E, a bas se to tribalo dogodit je boga i pravde.

Jer na svjetlo dana je napokon izasao, “missing link” progresivnog undergrounda.

Sada je bilo daleko jasnije kako je Mainhorse nastao i koja mu je bila pozadina i dakako, postalo je ocito koje mjesto u muzici kraja sezdesetih i pocetka sedamdesetih zauzimaju obje grupe.

No vratimo se samom albumu.

Od prvih odsviranih nota, jasno je da album prsti od svjezih ideja i rijetko vidjene tehnicke virtuoznosti (da ne kazem, superiornosti) clanova grupe.
Za sve ljubitelje muzike tog doba, album “The Geneva Tapes” je jednostavno, veliko otkrice. Jer, ne zaboravimo, u vremenu kad je snimljen album “The Geneva Tapes”, Greg Lake i Keith Emerson jos nisu niti promisljali o formiranu zajednickog banda.
Sljedom toga, postujuci kronologiju dogadjaja, ocito je da je Mainhorse Airline uticao na muzicki izraz Emerson, Like & Palmera, a ne obrnuto, kako se dalo naslutiti u to vrijeme!

Kad smo to rasvjetlili, ajmo par rijeci o samom albumu, odnosno o temama sa njega.

Na albumu se naslo svih deset snimljenih kompozicija.
Nacin kako su poslozene ne odaje nikakav poseban koncept, ali isto tako, album apsolutno nebi izgubio nista od svoje kvalitete da su potpuno drugacije poredane.

Nadalje, na prva slusanja, kompozicije na albumu su sve nekako “sirove”, ostavljajuci nas u impresiji, da ce na sljedecem albumu sve to skupa biti doradjenije.
No, prvo slusanje kadikad debelo zavara.
Bas ta sirovost u sprezi sa virtuoznoscu, daje vanvremenski pecat muzici.

Ista je stvari sa melodijama.
Kad san ih prvi put uspjesno odvojio iz kompozcije, bilo mi je zao sta su nekako “nedorecene”, skoro nedovrsene.
Falilo im je nesto da budu prekrasne, Beethovenski zaokruzene, potpune...
I tu se onaj prvi dojam srusio.
Melodije su bas onakve kakve moraju biti kad o ovoj muzici govorimo.
To me je odvelo na jednu misao, koju sam nasao lutajuci po bespucima neta, “da su mozda najljepse note one koje nisu odsvirane”.
I tu su mi se poslozile kockice.
Sa jednom malom digresijom.
Iz fraze bih izbacio onu rijec “mozda”.

Album otvara tema “Overture and Beginners”, tema prepuna eksplozivnih i nadasve virtuoznih pasaza.
Sljedi ga “Blunt Needles”, jazzy tema skoro sakralnog ugodjaja u kojoj band pronalazi nove puteve izricaja.
“The Passing Years”, koja tema. Koja melodija. Svaka odsvirana nota sa sobom nosi jos dvije prekrasne, neodsvirane.
Vjecna melankolicna melodija, nenametljiva, a istovremeno se agresivno uvlaci pod kozu, i tu ostaje, ostaje, ostaje..... dok je nas, bice i nje u nama.
Tema koje se nebi posramili ni Beatlesi u svojoj kasnijoj fazi stvaralstva.
Jedan od mojih apsolutnih favorita.

Album nastavlja “Make it the Way You Are”', jazzy pop tema koja poentira vec poentirano, ali bez namjere za ikakvim oponasanjem.
Samostojna, kao i sve ostale na albumu, zivi svoj zivot.
I onda sljedi, “Pale Sky”, sedmominutna psyhodelicna tema u kojoj nema cega nema.
U stvari, ajmo podcrtati, istine radi, u ovoj temi nema cega nece biti u muzici sredinom i krajem sedmadesetih i to u jednom ogromnom spektru sastava, toliko sirokom, da granici sa lucidnoscu pokusati nabrojati bar one najvece i najbitnije.
Ali, da bi smjestili stvari na pravo mjesto, moramo ih nabrojiti, bar par, onih najvecih.
Idemo slucajnim odabirom, koji ce napraviti bar neki logicki niz, koji ni izdaleka nije konacan.
I da napomenem, da se izbjegnu nesporazumi. Ne radi se o tome da su se sastavi koje cu nabrojiti direktno napajali na ovom izvoru, ali da je ovaj izvor imao uticaja na njih, to je neosporno.

Idemo nasumice: Vanilla Fudge, Emerson, Like & Palmer, Nice, Hawkind, rani Yes, Who, Beggars Opera, cjela grupa psihodelicnih sastava, od grupe Move, ranih Pink Floyda, cjelokupne rane Canterbury scene..i da vise ne nabrajan, jer bi otisa u nedogled.

“What the Government Can Do for You” nastavlja niz briljantnih kompozicija sazdanim na jamovima.
Slusajuci je ne mogu se oteti dojmu o svjezini koju su nosile manje vise, sve snimljene teme na ovom albumu.
I jos nesto, Patric Moraz na klaviru – kako to gordo zvuci!

Kako opisati sljedecu temu, “Daybreak of Eternity”, a ne zaplakati nad banalnoscu opisa?
Jazzy tema, prekrasne melodije i nadasve Harrisonovog ugodjaja.
Davidov glas tako jasno korespondira sa Harrisonovim, da slusajuci je, samo cekate kad ce uletit Lennon ili McCartney.
Nevjerovatno, kako jedan ambijent, ovaj put Beatlesovski, moze biti preslikan sa toliko maste i orginalnosti u neko drugo “ja”.
Bravo majstori!

“Directions for Use” nicim ne odskace od ostatka albuma.
Da je ovo napisano za neki drugi album, vjerovatno bi nosilo negativnu konotaciju. Ali u ovom slucaju, predznak je apsolutno pozitivan.
“A Very Small Child”, vinjeta prebogata zvukom neortoksnih instrumenata slozenih u predivne harmonije.
Pored Davidove neosporne uloge, ostatak banda briljira svojom mastovitoscu.

I onda sljedi closer, epska, jedanaestominutna “God Can Fix Anything”.
Obicno se kaze, dostojan zavrsetak albuma, i time se manje vise sve rece, jer je veoma lako zakljuciti na temelju prehodno recenog, sta znaci to, “dostojan”.
No, “God Can Fix Anything” je daleko vise od toga.
Ova je tema ostavstina banda, i ujedno posljednje sta su odsvirali.
Nadam se da necu naljutit ljubitelje Beggars Opere, ako kazen, priznali oni to ili ne, Beggars Opera se napajala direktno sa ove teme.

I nadalje, sama konstrukcija i nacin na koji nas sastav vodi kroz ovu temu, postavljaju temelje za nove narastaje koji ce tek doci.
I da rezimiramo, ovoj se temi mozda moze prigovoriti ovo ili ono, ovisi sta tko vidi i sta tko ocekuje, ali ono sta cujemo kad je slusamo, je jednstavno nepravedno zaboravljeno.

I to bi bilo sve u ovom uvodu.
Krecemo sa albumom, “Geneva Tapes”, snimljenim 1969 godine, a izdanim 2007 godine.