Usred noci sam se probudio s osjecajem straha.
Pokriven poplunom i dekom, polako sam postajao svjestan sebe, kao kad se budis iz sna.
U meni osjecaj straha. Pokusavao sam se prisjetiti kakav sam to ruzan san sanjao, ali nisam uspio.
Jednostavno sam osjecao strah. Strah bez razloga. Nakon tridesetak sekundi sam se sjetio od kuda taj strah.
"No krasno. Jos i to.", pomislim.
Svaka borba ili otpor su uzaludni. Strah je bio tu.
Prihvatiti ga i krenuti dalje, nauciti se nositi s njime.
Jutros sam ustao i kao navijen tipkam.
Carpe diem.
Post je objavljen 09.11.2012. u 07:52 sati.