Danas,nočas
Negdje oko ponoći,dah moje čežnje
Zadrhtat če u kosi tvojoj ,vreli dodir mojih usana,
putovat če tijelom tvojim , putovati putevima ljubavi tvojeg uzdrhtalog tijela ..sanjat ču te
opet onako stvarnu ,čeznutljivu,kako šečeš labirintom moga srca,samo nama znanim stazama.
Bit češ čista srca ,naga i sa tim pogledom koji sjaji ,
sa tom dušom koja poziva da utopi želju moju za tobom .I dok če rosne kapi dolazečeg jutra te nove zore buditi sve veču čežnju u našim srcima ….sa čežnjom češ tom čuti poziv da prilegneš na mojim njedrima ,da odmoriš ,da staneš na tren i osjetiš svu želju duše moje …Neka zapleše srce tvoje u ritmu vječnosti te ljubavi…. i željo pruži ruke ka meni ,zagrli me u tom zagrljaju vječnosti gdje vječno sa tobom želim otpočinut ….na taj snježno bijeli oblak nebeskih zbivanja gdje putuju naši sni i želje ,da otputujemo tim oblakom čežnje u vječnost ljubavi da nikad više krik nove zore ,utrne tvoj lik iz sna ,da nikada ne nestaneš tim novim danom ,novom zorom …..jer želim da te čuvam od tih novih zora u kojima opstajem bez tebe malena
Želim da se ugnjezdiš u to moje srce gdje te čuvam ….
Do nove noći ,novog sna ,do nove ponoći i susreta našeg….