Marketing
Tartufata i tartumujo - Ribafish u carstvu gljiva...
Tartufata i tartumujo - Ribafish u carstvu gljiva...
U zadnjih se par desetljeća neke dotada totalno zanemarene namirnice, zahvaljujući mudrom marketingu, iz jela za sirotinju pretvaraju u cijenjenu delikatesu.
Nešto kao jastozi, sirevi s aromom, špek fileki s trubačama...
Dobro, fileki s trubačama će postati hit tek kad ih patentiram, ali stvarno je zanimljivo da danas jedemo i u nebesa dižemo neke stvari koje baš i nemaju ni okus ni miris iz udžbenika.
Upravo kao i taj zakržljali podzemni gomolj izrazito jakog mirisa na zemni plin.
Kao da se ljubiš s krticom. Ali dobrom krticom!
Nisam neki klasični obožavatelj tartufa, ono, kad mi ih se servira, mašem repom, ali, em su skupi, em su rijetki, em ti cijelo jelo skupa s desertom miriši samo na njih.
Isto ko i s čilijem...
No, ne bi riba bio Riba da odbije posjetu Vikendu tartufa u meni obožavanoj Istri (gdje se nalazi jedno od najbogatijih svjetskih nalazišta) pod stručnom palicom Tomice i Silvije iz G.E.T. Reporta (http://gettv.wordpress.com/),
pa sam se nabrusio da toj grbavoj gomoljiki - pružim još jednu šansu.
Sve je počelo obilaskom pogona/kušaone/
terase/dvorišta s cuckima tvrtke Natura d.o.o. (Natura tartufi).
Novinari i snimatelji svih zemalja, među njima i velika imena koja stoje iza časopisa Menu (http://www.menu.hr/)
te portala Gric-gric (http://www.gric-gric.com/)
ujedinili su se u bršćenju perverzne medice s tartufima (em fino prži, em imaš kaj za grickat na dnu – mislim da bi se vrlo lako navukao),
zatim upoznavanju s punjenjem i stvaranjem raznih proizvoda na bazi tartufa, te na kraju predavanjem o tome kako idu skupa vina Degrassi i čudesa iz Nature.
Da, mrzim riječ sljubljivanje, sori...
Iz hrpe njihovih proizvoda, kozjih sireva, tartufata, tartumuja i koječega, najviše me oduševio namaz od tune s bijelim tartufom,
kao i salama od divljači,
a od vina od srca preporučam neko s kompliciranim talijanskim imenom na V, mislim Viognier, uskoro ću ga pronać na vinskom sajmu u Esplanadi na festivalu Zagreb Vino.com - ni za živu glavu to ne propuštajte!
Govor su uz showmakera Škabernu držali i vlasnici/djelatnici Nature, Kvinto (tartufar od 1932. - ono, išao je s didom!) i Anita Zigante, njihova kćer Danijela Puh sa suprugom Markom, te njihova kćerkica. Dobro, ona se samo s guštom slikala s golemim tartufom od skoro pola kile, ali ne samo ona!
Inače - svi rade u branši, prava tartufarska familija!
Megatartuf nisu narezali za goste, nego su ga čuvali za popodnevno proglašenje najtartufa na sajmu.
Uporni i spretni lokalni živalj od tih podbuhlih šampinjona, ili kako god ih mi zavidnici koji ih ne možemo otkriti nazivali – tako napravio fini biznis (Kvinto je već 1972. od tartufarenja zaradio za svoju prvu Ladu - tada je sve i počelo, kad su Digići došli s lovom...)
Najviše me ipak dojmila priča o traženju tartufa, jer nije baš jednostavna.
Naime, cucke se od djetinjstva dresira da njuše i traže prvo kruh, pa sir. Onda im zakapaju sir, pa daju da njuše tartuf, pa ga zakopaju i tek onda traže i kopaju po šumetinama.
I to uglavnom po noći, a vodi ih najstarija od tri gracije - sićušna Anita
koja oko 11 navečer upregne psetad, i odu na traganje do zore...
Nije lako hopsat po blatnoj mračnoj šumetini, ali kad pesonja nanjuši i baci se na otkopavanje tartufa, koji vrijedi cca 3000 eura - sve je lakše. Ako ga nađe...
Najedeni i napijeni, spuštamo se par zavoja u Buzet, kako bismo na sajmu Vikend tartufa
probali marune, kozje sireve, domaće pekmeze, medice, jabučice, teranice, biske, borovice (prežestoko), ajvar s vrganjima (!?),
i općenito štošta, ja sam konačno upoznao idola,
poslikali smo prekrasan grad (koje dobro mjesto za reklamu!)
a onda nas je još gospon Suhi
kao iznenađenje - odveo u posjet poznatoj vinarskoj familiji Benvenutti.
Tomica je prvi primio impresivnu čašu za degustaciju (rođendan mi je uskoro, pa ono...)
a ja nikad neću shvatiti kako ovo stojiii!?
Pa onda još i večera, ko u Đoletovoj "Al se nekad dobro jelo baš", konoba Dorjana u Livadama, grozno domaće vino (valjda je sve loše nakon Benvenuttija - vid mi sretne face na teran!),
ali i nebeski fuži s vrganjima i pršutom mog života.
Toliko fungha nisam vidio od JNA, najeden, pripit, sretan i berićetan zakrmih na putu za Zagreb, i jedva čekam neke nove GET Reporte!
I pokušavam savladati taj recept, mamumu, mnogo je dobar! Dakle, ako pređem u vegetarijance, osnovat ću pokret funghani, ili gljivani i uživat u svemu što ovaj rod pruža. I varat malo s pršutićem...
So long Naturo,
Istro, divna prirodo i Buzete, ponovilo se...
Detalje o proizvodima Nature potražite na stranici www.naturatartufi.com, hvala na fotkama Siniši Đekiću!
Post je objavljen 07.11.2012. u 10:25 sati.