Marketing
DVA DRUGA I ZAMPIR
Picasso susreće Meštrovića na francuskoj rivijeri, 2012, pigmet za nijansiranje notranjih zidnih barv; 30x40cm,
Dva druga
Starac sjedi na zidiću i gleda kroz prozor kako ljudi plešu.
- Bogati gadovi – promrmlja.
Drugi starac mu se pridruži.
- Plešu.
- Jebi ih u prdac svete Mande!
- Plešu u našoj školi!
- Da.
- U našoj učionici iz likovnog!
- Govna.
- A nekoć smo bili tako mladi i puni snage.
- Bogami.
- I sada oni tu plešu!
- Neka se kurca napuše rđavog!
- Bio si najbolji iz likovnog.
- Nego da jesam.
- I znao si kako da smotaš cure.
- Eh, to sam znao.
- Čovječe, bio si klasa!
- Mercedes.
- Uzor!
- ...
- Volio sam te!
- ...
- I još te volim. Evo ti pusa!
- Odjebi pederu.
- He, he, ali malo si se ofucao, he he... Gle, sniježi!
- Jesi li užicao što love?
- Aha. Imamo za dvije loze u Enteru.
- Idemo.
- Ne, prvo ćemo plesati.
- Ti si skrenuo. Idemo.
- Nikuda dok ne otplešemo.
- Hrvoje, neću se igrati pedera.
- Ako oni plešu, možemo i mi. Slušaj, znam ovo, svirao sam to u muzičkoj školi. Mozart, Menuet u G ključu, K1. Jednostavno. Pokazat ću ti korake.
Hrvoje stade plesati.
- Izgledaš kao profesor Abronsius.
- Tko?
- Profesor Abronsius, iz Bala vampira.
- Aaaa, svakako, dođi Alberte.
Borna prasne u smijeh. Smijao se i smijao, a onda mu se pridružio.
Huc se vraćao iz trgovine. Ulovio je makedonskog crnjaka na popustu i punu kutiju Malbora koju je netko zagubio na cesti. Ugledao je dvojcu starih luda kako plešu pred njegovom školom. U učionici likovnog plesali su «bogati». Bio je to mučan prizor. Daleko je revolucija, pomislio je, fašizam je tek u povojima. Al' jebi ti sve to, večeras je moja noć, osjećam to, napisat ću priču od koje će se impotentnima kurac vinuti u svemir, a nerotkinjama procuriti mlijeko na sise.
Ušao je u atelijer natočio si vinčeko, skinuo svu odjeću sa sebe, zapalio cigaretu i stao tipkati...
Picasso susreće Meštrovića na subliminarnoj rivijeri, 2012, pigmet za nijansiranje notranjih zidnih barv; 30x40cm,
Zampir
Udario neki čovjek iz Petrograda u Pariz pjehe, da tamo na zidu Sacré-Coeur napiše «Izbavite me iz bede, gadovi!». Jebo ga ja.
Bješe četvrtak ob ponoći, lampioni su gorjeli po grobljima, slikao sam Razguženog Prometeja. Netko je zakucao na vrata.
Plavi golub, pomislio sam, ni sam ne znajuć' zašto.
Mogao je biti i plavi gavran, ili crveni vrabac. Ali bio je Harry.
U ruci je imao butelju portugisca i pečeno kestenje.
- Ahoj – rekao je – donio sam ti darak. Idem dalje. Kod Kitarovićke i Fumićke je tulum.
Nomen jest omen, pomislo sam.
- Znaš u što se maskirao Josipović za Helloween?
- Ne znam.
- U ZAMIPRA!
Počeo se grohotom smijati.
- HA-HA-HA! ZAMPIRA! Kužiš? ZAMP- IRA!
- Kužim Harry – rekoh duboko uzdahnuvši.
- Idem sad. Naslikaj to, naslikaj zampira!
- Svakako Harry.
Sjeo sam, načeo piće i promotrio sliku. U redu da naguze okovanog bile su moćne face iz bankarskog i korporativnog svijeta. Nastavit ću niz i napraviti poliptih koji će se rasprostrijeti na sva četiri zida galerije, pomislio sam. Previše je psihopata, narcista, alfa mužjaka koji žele smjestiti čovjeku koji zna znanje.
Udario neki čovjek iz Petrograda u Pariz pjehe, da tamo na zidu Sacré-Coeur napiše «Izbavite me iz bede, gadovi!». Jebo ga ja.
Muzika za ugođaj: Branimir Štulić, Plavi golub
Post je objavljen 06.11.2012. u 14:47 sati.