i nakon filma u kojem su jednom već sasvim uvjerljivo umrli
kako to da su naši prijatelji još uvijek ovdje
i mi ih iznova susrećemo?
više ne znamo kako bismo jedni drugima stajali na putu
kako bismo se međusobno boljeli
međusobno voljeli
ispada
da nam jedino još kiše priređuju teatar
(ili mi jedino njihov teatar još uvijek priznajemo)
....
kako to da me tvoj glas još uvijek
očekuje u telefonu?
i to da ti još uvijek potajno pišem pjesme
da ti još imam nešto važno reći
da te želim pozvati da vidiš moju sobu
jesu li glasovi naših prijatelja čitavo vrijeme bili ovdje
a jedino smo mi oni koji se nisu sjetili
pojačati zvuk
ne reci da su krajevi izigravali krajeve
čiji smo to
još uvijek ljubavnici?
Post je objavljen 05.11.2012. u 17:11 sati.