Pregled posta

Svakoga dana počinitelj sam društvenog zločina. Imam tu drskost biti mladi samac sa svojim stanom, stabilnim primanjima, privlačnom osobnošću i drugim poželjnim karakteristikama. Zločin koji činim je to što sam u vezi s istom privlačnom, 29-godišnjom ženom dulje od pola godine, a bez da sam pokazao ikakve znakove da sam spreman na "sljedeći korak". Odmah sam bio upozoren na tu činjenicu, prvo od strane feminističke policije koja je ukazala na navedeno iskorištavanje, a zatim i od strane nje same.

E sad, ne bi me posebno uznemirio ovaj scenarij da je postavljen malo drugačije. Recimo, da je moja cura samo "htjela" da napravim sljedeći korak, to bi bila druga stvar. I dalje bih bio skeptičan (kao što i mora biti svaki normalan muškarac u današnje doba), ali u potpunosti bih razumio.

Umjesto toga, ona i njena svita inzistirale su da je ona to "zasluživala", odnosno da sam joj to dugovao zbog hrpe razloga, a većina kojih je uključivala to što je žena i što je ona najbolja stvar na svijetu koja mi je podarila čast svog društva. Naravno, mnogi drugi muškarci su već uživali u njenom društvu u zamjenu za samo nekoliko koktela, ali nedavno je cijena podignuta kako bi se kompenziralo za kucanje biološkog sata.

Nažalost, "zasluživanje" je dvosjekli mač.

Svi znamo na čemu se temelji vjenčanje, izum agrikulturnog doba od prvih civilizacija koji je opstao sve do danas. Osnovano je zato što muškarac "zaslužuje" nastaviti svoju lozu. Kako bi muškarac osigurao da je dijete koje podiže i koje naslijeđuje zemlju uistinu njegovo, žena mu nudi čistu, neupotrijebljenu maternicu samo za njega, do kraja života. U zamjenu za njen doprinos, on joj osigurava da neće umrijeti od gladi i da je neće jedne noći odnijeti gladni vukovi.

Zastarjelo, zar ne? Slažem se. S dolaskom pilule, kondoma, DNA testiranja i sličnih ugodnosti, muškarac može biti prilično siguran da je otac čak i ako je njegova žena već bila s 30 muškaraca prije njega. Također, živimo mobilno, ne oslanjamo se puno na obitelj i nasljedstvo, te ne uzgajamo vlastitu hranu, tako da nam nije važno hoćemo li imati veliku obitelj koja će se brinuti za nas i raditi na farmi. Vjenčanja imaju rok trajanja manji od gulaša u konzervi, a muškarci manje sigurnosti nego radnici Gredelja. Žene također više nisu u ikakvoj opasnosti da će umrijeti od gladi ili se smrznuti zato što nisu udane. Čopori vukova su izblijedili u noć, potisnuti tamo negdje daleko u planine gdje ih prosječan čovjek ne može susresti čak ni kada bi to htio.

Brak je premašio svoj vijek trajanja, pa ipak mnoge žene i dalje inzistiraju na njemu kako bi nastavile spavati s muškarcem. Žele ga, trebaju ga, fantaziraju o njemu do te mjere da se mogu osjećati voljeno, potrebno i seksualno zadovoljeno isključivo ako postoji brak - ili barem obećanje braka.

Jednostavno rečeno, brak je postao fetiš.

Sljedeći put kada te žena pokuša posramiti u brak jer ona to "zaslužuje", podsjeti je da više ne postoji niti jedna od temeljnih pretpostavki braka, počevši od njenog djevičanstva. Ako te pokuša napasti argumentom da ni ti nisi djevac, slobodno joj reci da djevičanstvo tradicionalno nije dio paketa koji muškarac unosi u brak. (Istina, mnogi muškarci su nekada ulazili u brak kao djevci, jednostavno zato što nije postojalo dovoljno žena s kojima bi izgubili nevinost, no nikoga nije bilo briga za to jesu li ili nisu.) U svakom slučaju, uvijek se može vratiti kada bude djevica i ti ćeš se rado brinuti za nju i čuvati je od gladnih vukova.