Marketing
THE WONDERFUL ANA OF EIGHTEEN SPRINGS
Glazba 20. st. u potpunosti se razlikuje od barokne, klasične ili romantičarske, u čijim se vodama već svi dobro snalazimo. Stoga mi je, kao i svakom pjevaču, glazba Johna Cagea predstavljala svojevrstan izazov. Kad su me obavijestili da za otvaranje Natjecanja iz povijesti glazbe moram pripremiti jednu Cageovu pjesmu, prva pomisao mi je svakako bila: "Hoću li ja to moći?"
No, ispostavilo se da nije tako strašno... 
Pripremajući "The Wonderful Widow of Eighteen Springs" (pjesma za glas i zatvoreni klavir, 1942.) naučila sam mnogo toga o Cageovim načelima o glazbi, glazbi 20. st., samoj glazbi općenito, a naposlijetku i o samoj sebi. Naime, Cageova glazba sinonim je za filozofiju, jer vas uvodi u jedan svijet istraživanja, velikih pitanja, tajni... Kroz cijelo to "transcendentno" putovanje Cageovom glazbom vodila me moja draga prof. Andreja Petrić, kojoj se ovim putem zahvaljujem što mi je približila glazbu 20. st., koju sam na kraju i zavoljela. Interpretirajući pjesmu
, cilj mi je bio uvesti slušatelje u jedan mističan, eteričan ugođaj, prenijeti im dašak svojeg iskustva s Cageom, što sam, nadam se, uspjela. Da potkrijepim svoje izlaganje, za kraj prilažem cijeli tekst pjesme, čije autorstvo potpisuje James Joyce:
Night, by silent sailing night... Isobel... Wild woods eyes and primarose hair. Quietly... All the woods so wild, in mouves of moss and daphnedews. How all so still she lay... Seth of the whitethorn, child of tree... Like some lost, happy leaf, like blowing flower stilled, as fain would she anon, for soon again 't will be, win me, woo me, wed me... Oh weary me! Deeply... Now even calm, lay, sleeping. Night. Isobel. Sister Isobel, saint-ette Isobel, madame Isa, Veuve La Belle!
Ana Faletar
Post je objavljen 04.11.2012. u 16:26 sati.