Zavidno se smješim onima koji su naučili, pa se smiju samnom jer ne znaju ali znaju. Hvala vam gospodo na grohotnom žamoru.
Rastežem još jednu priču, koju bi svi rado pričali, samo da je razumiju, kao ja, kao mi. Niste vi za žalopojke, fini ljudi.
Zamrla sam posljednjim stihom, dok se on ponosno gleda u moju propast, kao veseli vojnik pred pobjedu. Nitko ne shvaća smisao šansona.
Post je objavljen 04.11.2012. u 06:19 sati.